Istraživači su u Kući Tijasa u Pompejima otkrili izolovano stepenište koje je, prema digitalnim rekonstrukcijama, verovatno vodilo do višespratnog tornja. Tim sa Humboldt univerziteta i Arheološkog parka Pompeji koristio je skeniranje i 3D modelovanje da bi „oživeo” izgubljene gornje spratove. Neki tornjevi mogli su biti visoki oko 40 feet (≈12 m), a talas pepela iz erupcije Vezuva 79. godine n.e. verovatno je sačuvao donje, ali uništio gornje delove zgrada.
Otkriveno „Izgubljeno Pompeji”: Stepenište Koje Je Vodilo Do Tornjeva Elite

Arheolozi koji rade na dobro poznatoj Kući Tijasa u Pompejima otkrili su izolovano kameno stepenište koje na prvi pogled nije imalo smisla — sve dok nisu podigli pogled. Digitalne arhitektonske rekonstrukcije pokazuju da su najluksuznije vile verovatno imale višespratne tornjeve čiji su gornji delovi danas nestali.
Kako su došli do ovoga
Tim istraživača sa Humboldt univerziteta u Berlinu i Arheološkog parka Pompeji koristio je skeniranje postojećih struktura i 3D modelovanje kako bi rekonstruisao moguće gornje spratove i tornjeve. Analizom tragova — poput izolovanih stepeništa, presečenih nosača i ostataka temelja — stručnjaci su formirali hipoteze o izgledu i nameni tih nadogradnji.
Šta su otkrili
Istraživači smatraju da je stepenište u Kući Tijasa vodilo do višespratnog tornja, visokog oko 40 feet (približno 12 m), koji je služio kao reprezentativni prostor i mesto za posmatranje grada i Zaliva Napulja. Prema istraživanju objavljenom u elektronskom časopisu Scavi di Pompei, takvi tornjevi su mogli biti simbol bogatstva i društvenog položaja vlasnika vila.
„Izgubljena Pompeja” se odnosi na gornje spratove građevina koji su kritični za razumevanje života u antičkom gradu,” navode autori studije, naglašavajući da digitalne rekonstrukcije omogućavaju bolji uvid u prostorni doživljaj i društvenu strukturu Pompeja pre erupcije.
Zašto su gornji spratovi nestali?
Stručnjaci objašnjavaju da je talas pepela i ostataka iz erupcije Vezuva 79. godine n.e. brzo zatrpao i sačuvao donje delove zgrada, dok su gornji spratovi i laganije drvene konstrukcije — poput onih koji bi podržavali tornjeve — bili izloženi rušenju i uništenju.
Metodologija i značaj
Projekt kombinuje neinvazivne metode (skeneri, fotogrametrija) i 3D modelovanje kako bi se sastavili podaci iz očuvanih elemenata i istorijskih izvora. Takve hipotetičke rekonstrukcije pomažu arheolozima da zamisle horizonte i upotrebu prostora koji fizički više ne postoje, čime se proširuje razumevanje svakodnevnog i ceremonijalnog života u Pompejima.
Zaključak: Otkriće i rekonstrukcija „izgubljenih” gornjih spratova i tornjeva menja perspektivu o gradskom pejzažu Pompeja i ukazuje na to da su najbogatiji stanovnici gradili impresivne nadogradnje za status, pogled i reprezentaciju.
Pomozite nam da budemo bolji.




























