Sažetak: U pećini Cueva de Mono u Dominikanskoj Republici pronađena su mala blatom zidana gnezda unutar fosilizovanih kostiju koje su verovatno doneli i izbacili grabljivci poput sova. Gnezda, svaka manja od gumice na olovci, izrađena su mešanjem pljuvačke i zemlje i verovatno su nastala u poslednjih ~50.000 godina. U gnezdima su pronađeni delovi polena, ali fosilizovane pčele nisu sačuvane zbog vlažnog pećinskog okruženja, pa vrsta nije identifikovana.
Otkriće: Drevne pčele su koristile fosilizovane kosti kao gnezda

Pre nekoliko desetina hiljada godina, neke posebno snalažljive pčele iskoristile su ostatke plena koje su izručivale sove i napravile male blatom zidane nastambe unutar kostiju. Ovaj neočekivani nalaz otkriven je u pećini Cueva de Mono na jugu današnje Dominikanske Republike.
Šta su istraživači pronašli
U pećini su paleontolozi iskopali gomilu fosila — pretežno glodara, ali i ptica, lenjivaca i gmizavaca — koji pripadaju više od 50 vrsta. Mnogi od tih ostataka verovatno su doneseni u pećinu od strane grabljivica, poput sova, koje izbacuju kompaktne grudvice sa kostima i drugim ostacima plena, poznate kao peleti.
Neobična otkrića u koricama kostiju
Paleontolog Lázaro Viñola López, koji je kao doktorand radio na iskopavanjima, primetio je pri čišćenju kostiju čudne naslage sedimenta koje su podsećale na kokon-omotače osa. Nakon skeniranja i izrade 3D modela, tim je utvrdio da su te naslage u stvari male blatom zidane ćelije nalik gnezdima koje danas prave neke vrste pčela.
Gnezda su pronađena unutar različitih koštanih šupljina — među njima su delovi zuba izumrlog lenjivca i šupljine u lobanjama izumrlih glodara. U pojedinim komorama pronađeni su i fragmenti polena koji su verovatno služili kao hrana za leglo pčela.
Kako su pčele gradile i zašto su koristile kosti
Autori rada objavljenog u časopisu Royal Society Open Science navode da su drevne pčele mešale svoju pljuvačku sa zemljom kako bi oblikovale ove minijaturne blatom zidane komore — svaka manja od gumice na olovci. Istraživači procenjuju da su nastambe sagrađene u poslednjih ~50.000 godina, u periodu kasnog Kvartara.
Kosti su verovatno predstavljale stabilan i zaštićen prostor za razvijanje larvi, naročito na krečnjačkim terenima gde je površišni sloj zemlje oskudan. Sitna količina tla koja se zadržavala na površini često se ispire u pećine, čime se otvorio pristup pogodnim mestima za gnezda.
Zašto nije moguće identifikovati pčele
U samim gnezdima nisu pronađeni fosilizovani ostaci pčela — verovatno zato što tople i vlažne pećinske uslove doprinose brzom raspadanju takvih sitnih ostataka. Zbog toga istraživači nisu mogli da odrede tačnu vrstu ili rod pčela koje su gradile ta gnezda. Moguće je da slične vrste i danas postoje, ali većina kostiju iz studije potiče od životinja koje su izumrle.
"Ovo otkriće pokazuje koliko pčele mogu biti neobične — mogu vas iznenaditi," rekao je Viñola López, sada u Field Museum u Čikagu. "Takođe nas podseća da pri radu sa fosilima treba biti izuzetno pažljiv."
Zaključak: Nalaz blatom zidanih pčelinjih gnezda u fosilizovanim kostima prvo je takvo zabeleženo ponašanje i otvara novo poglavlje u razumevanju gnezdarstva i ekoloških prilagođavanja insekata u prapovesti.
Pomozite nam da budemo bolji.




























