U blizini Grenlanda otkriveni su Freya hidratni humci — gomile gasnih hidratata koje stvaraju "zamrznute grebene" i predstavljaju stanište za kemosintetski život. Naučnici su dokumentovali najdublje takve humke na 3.640 m (≈2,26 milje) i rekordne metanske baklje koje se dižu oko 3.300 m. Strukture su dinamične, kolabiraju i ponovo nastaju, a organizmi na njima pokazuju veze sa hidrotermalnim ventilima. Istraživači pozivaju na zaštitu ovih ranjivih staništa od dubinskog rudarstva.
Otkriveni "zamrznuti grebeni": Najdublji Freya hidratni humci 2,26 milje ispod Arktika

Duboko ispod površine Arktičkog okeana, u blizini obala Grenlanda, otkriven je neuobičajen i dinamičan podvodni svet — Freya hidratni humci. To su velike gomile gasnih hidratata, pretežno metanskog hidrata, koje deluju poput "zamrznutih grebena" i služe kao utočište za specijalizovane organizme.
U radu objavljenom u Nature Communications, tim naučnika iz ekspedicije Ocean Census Arctic Deep–EXTREME24 dokumentovao je najdublje poznate takve strukture, na 3.640 metara (oko 2,26 milje) ispod površine. Istraživanje je sprovedeno korišćenjem podvodnih robota i druge moderne opreme za mapiranje i snimanje morskog dna.
Zapanjujuća je činjenica da ovi humci stvaraju stupove metana koji se dižu oko 3.300 metara kroz vodeni stub — najviše zabeleženi metanske baklje u moru. Humci nisu statični: vremenom kolabiraju i ponovo se formiraju, što ukazuje na konstantne geološke i hemijske procese koji oblikuju ovo stanište.
"Ovo nisu statični talozi", kaže Giuliana Panieri, koautorka studije i profesorka na Arktičkom univerzitetu u Norveškoj. "To su žive geološke strukture, koje reaguju na tektoniku, tokove duboke toplote i promene u životnoj sredini."
Na Freya humcima okupljaju se kemosintetski organizmi — život koji koristi hemijske reakcije umesto sunčeve svetlosti za dobijanje energije. Neki od tih organizama takođe su zabeleženi na hidrotermalnim ventilima, što sugeriše da između hladnih izvora gasnih hidratata i hidrotermalnih staništa postoje ekološke veze.
Jon Copley, koautor studije i profesor na Univerzitetu u Southamptonu, upozorava: ove "ostrvske" zajednice na morskom dnu su ranjive i trebalo bi ih zaštititi od potencijalnih uticaja budućeg dubinskog rudarstva.
Otkriće produbljuje razumevanje arktičkih dubokih ekosistema i naglašava koliko su takva staništa jedinstvena i osetljiva. Dalja istraživanja pomoći će da se razjasne veze između geohemijskih procesa i biodiverziteta, kao i da se razviju strategije za očuvanje ovih neobičnih podvodnih zajednica.
Pomozite nam da budemo bolji.


































