Međunarodni rezovi pomoći, zajedno sa sušama, zemljotresima i masovnim povratkom izbeglica, doveli su do toga da skoro polovina Avganistanaca zavisi od humanitarne pomoći. Svetski program za hranu upozorava da više od 17 miliona ljudi ove zime živi u uslovima krize gladi, dok će UN u 2026. prioritet dati 3,9 miliona najugroženijih. Priče porodica kao što su Rahimullahova i Sherin Gul pokazuju kako rast kirija, zabrane rada za žene i prekid distribucije hrane već sada ugrožavaju opstanak mnogih.
Milioni Avganistanaca Pred Rizikom Od Gladne Krize Dok Se Međunarodna Pomoć Smanjuje

Rahimullah prodaje čarape sa svoje kolica po 10 sati dnevno u istočnom Kabulu, zarađujući oko 4,5 do 6 dolara dnevno. To je jedini izvor prihoda za njegovu petočlanu porodicu i pokazuje koliko je krhka egzistencija mnogih Avganistanaca postala.
Milioni ljudi u Avganistanu danas zavise od humanitarne pomoći — kako od avganistanskih vlasti, tako i od međunarodnih organizacija. Prema Međunarodnom komitetu Crvenog krsta, procenjeno je da je 22,9 miliona ljudi, ili skoro polovina stanovništva, trebalo pomoć u 2025. godini.
Globalni rezovi pomoći i posledice
Međunarodna pomoć je drastično smanjena, uključujući obustavu američke podrške za programe poput distribucije hrane koju sprovodi Svetski program za hranu (WFP). WFP je upozorio da više od 17 miliona ljudi sada, tokom zime, živi na nivou krize u pogledu sigurnosti hrane — za oko 3 miliona više nego pre više od godinu dana.
Ujedinjene nacije i humanitarni radnici ukazuju na višestruke šokove koji dodatno pogoršavaju situaciju: ponovljene suše, dva smrtonosna zemljotresa, slabljenje ekonomije, i masovan povratak Avganistanaca deportovanih iz zemalja poput Irana i Pakistana. Smanjeni donatorski doprinosi prisilili su UN da 2026. fokusira pomoć na približno 3,9 miliona ljudi u najkritičnijem stanju.
Kako se to oseća na terenu
Priče pojedinačnih porodica ilustruju humanitarni kolaps. Rahimullah, 29-godišnji bivši vojnik avganistanske vojske koji je bio primoran da se vrati iz Pakistana, primao je ranije novčanu i prehrambenu pomoć koja mu je omogućavala da preživi. Danas, uz skoro udvostručenu kiriju — sa 4.500 na 8.000 afgana (oko 67 na 120 dolara) — i bez prihoda njegove supruge zbog zabrana zapošljavanja žena, njegova porodica ne zna gde će se preseliti.
"Ta pomoć mi je puno značila. Ali bez nje sada nemam dovoljno novca za život. Ako se dogodi ozbiljna bolest ili bilo koji drugi problem, biće veoma teško," rekao je Rahimullah.
U severnoj provinciji Badahšan, Sherin Gul i njena porodica od 12 članova ostali su bez pomoći koja im je 2023. spasla život — zalihe su trajale samo šest meseci. Muž je star i ne može da radi, a jedini povremeni prihod dolazi od 23-godišnjeg sina. Zimi, kada sneg zaustavlja građevinske radove, porodica dodatno ostaje bez izvora prihoda.
Ove priče oslikavaju i šire probleme: rast kirija, ograničen pristup humanitarnoj pomoći zbog administrativnih i sigurnosnih prepreka, kao i zabrane rada za žene koje smanjuju mogućnosti izdržavanja porodica.
Apeli i rizici za 2026.
UN su već pozvale zajednicu donatora da obnovi finansiranje kako bi se izbegla dalja humanitarna katastrofa. Humanitarne organizacije su prinuđene da smanjuju programe i broj zaposlenih, dok rastu potrebe građana za hranom, zdravstvenom zaštitom i osnovnim uslugama.
Bez značajnog povratka međunarodne pomoći i bez ublažavanja ograničenja za humanitarni rad, ranjive grupe u Avganistanu suočavaju se s opasnošću od pogoršanja gladi i povećanja broja ljudi kojima će biti neophodna hitna pomoć tokom naredne zime.
Autori doprinosa: Izveštaj je sačinjen na osnovu doprinosa Associated Press novinara u Ujedinjenim nacijama, Ženevi i Atini.
Pomozite nam da budemo bolji.




























