Sagittarius B2 je ogroman molekularni oblak udaljen oko 26.000 svetlosnih godina, sa masom procenjenom na 3–10 miliona Sunčevih masa i prečnikom od ~150 svetlosnih godina. JWST-ov MIRI je snimio srednjoinfracrvenu sliku koja otkriva tople, hemijski bogate klupke gasa i prašine, uključujući region koji može objasniti izuzetno visoku stopu formiranja zvezda. I dalje ostaje zagonetka zašto Sgr B2 proizvodi ~50% zvezda u centralnom regionu, iako sadrži samo ~10% gasa; dalja analiza masa i starosti zvezda mogla bi razjasniti mehanizme.
James Webb Snimio Gigantski Molekularni Oblak Sgr B2 — Zašto Stvara Polovinu Zvezda u Centralnom Regionu?

Brze činjenice:
Šta je: Sagittarius B2 (Sgr B2), ogroman molekularni oblak
Gde je: Otprilike 26.000 svetlosnih godina od Zemlje, u sazvežđu Strelac (Sagittarius); samo nekoliko stotina svetlosnih godina od supermasivne crne rupe u centru Mlečnog Puta
Kada je podeljeno: 24. septembra 2025.
O čemu je reč
Zvezde nastaju u hladnim, gustim molekularnim oblacima prepunim molekula i prašine. Jedan od najvećih takvih kompleksa u našoj galaksiji je Sagittarius B2 (Sgr B2), koji je odgovoran za formiranje približno polovine zvezda u centralnom regionu Mlečnog Puta, i nalazi se na udaljenosti od oko nekoliko stotina svetlosnih godina od centralne supermasivne crne rupe.
Sgr B2 ima procenjenu masu između 3 i 10 miliona Sunčevih masa i prostire se na oko 150 svetlosnih godina, što ga čini jednim od najvećih molekularnih oblaka u galaksiji. Oblak je izuzetno hemijski bogat — u njemu su uočene brojne kompleksne molekule koje zanimaju astrohemicare.
Zašto je to misterija?
Iako Sgr B2 sadrži samo oko 10% ukupnog gasa u galaktičkom centru, proizvodi približno 50% zvezda u tom regionu. Ta visoka efikasnost formiranja zvezda predstavlja zagonetku: kako ovaj oblak postiže takvu produktivnost u poređenju sa ostatkom centralne regije?
Šta je otkrio James Webb?
Astronomi su usmerili James Webb Space Telescope (JWST) na Sgr B2 kako bi pronašli tragove koji objašnjavaju njegovu neobičnu produktivnost. Slika predstavljena u ovom izveštaju dobijena je srednjoinfracrvenim instrumentom MIRI (Mid-Infrared Instrument) i otkriva toplu prašinu i aktivne oblasti formiranja zvezda koje su u ovom spektru najsjajnije.
Na MIRI snimku, kvržice gasa i prašine svetlucaju nijansama roze, ljubičaste i crvene, dok tamne zone predstavljaju veoma guste slojeve prašine koji blokiraju svetlost u tom opsegu. Istovremeni snimci iz NIRCam-a (blisko infracrveno) pokazuju znatno bogatije polje zvezda, jer zvezde jače emituju u tom opsegu.
Ključne oblasti i hipoteze
Desni deo kompleksa na MIRI snimku, uočljivo crveniji, odgovara jednom od najhemijski složenijih regiona poznatih astronomima. Ranija radio i submilimetarska posmatranja već su detektovala brojne kompleksne molekule u toj zoni. Astronomi smatraju da upravo takve hemijski bogate i gustim fragmentima ispunjene oblasti mogu biti ključ za razumevanje visoke stope formiranja zvezda u Sgr B2.
Moguće objašnjenje uključuje kombinaciju faktora: izuzetno velike gustine gasa u lokalnim klupcima, sudari između oblaka, pa čak i uticaj plimnih sila i zračenja iz blizine galaktičkog centra koje kompresuju gas. Detaljne analize masa i starosnih dobnih grupa zvezda u tom regionu pomoći će da se razlikuju ove hipoteze i razjasne mehanizmi formiranja zvezda u ekstremnim uslovima centra Mlečnog Puta.
Šta sledi?
Dalja posmatranja JWST‑a, zajedno s podacima iz radio i submilimetarskih teleskopa, pružiće uvid u raspodelu mase, starosne dobi i hemijsku raznolikost mladih zvezda u Sgr B2. Razumevanje ovog „zavoda zvezda“ može promeniti naše poimanje kako se zvezde rađaju u gustim i dinamičnim centralnim regionima galaksija.
Za više spektakularnih svemirskih fotografija, pogledajte arhivu Space Photo of the Week.
Pomozite nam da budemo bolji.




























