Predsednik Trump je u opravdanje vojne akcije protiv Venecuele prizvao Monroeovu doktrinu, istorijski princip koji zabranjuje evropsko mešanje u Zapadnoj hemisferi. Doktrina je kroz vekove dobijala različite interpretacije — od Rooseveltovog korolara do instrumenta Hladnog rata. Stručnjaci upozoravaju da je njena današnja primena često iskorišćena da opravda intervencije koje služe američkim strateškim i komercijalnim interesima. Moguća dugotrajna angažovanost SAD u Venezueli ocenjena je kao rizična i potencijalno razdeljujuća po unutrašnjoj američkoj politici.
Monroeova doktrina u službi hapšenja Madura: Kako Trump opravdava američku akciju

Predsednik Donald Trump u objašnjenju američke vojne akcije koja je dovela do hapšenja venecuelanskog lidera Nicolása Madura prizvao se na Monroeovu doktrinu — princip koji oblikuje američku spoljnu politiku više od dva veka. Ta izjava je ponovo pokrenula debatu o istorijskoj upotrebi doktrine kao opravdanja za intervencije u Latinskoj Americi.
Šta je Monroeova doktrina?
U suštini, Monroeova doktrina potiče iz obraćanja predsednika Jamesa Monroea Kongresu 1823. godine, kada je SAD poručila evropskim silama da izbegnu novu kolonizaciju i mešanje u poslove nezavisnih država Zapadne hemisfere. U zamenu su se SAD obavezale da se neće mešati u evropske ratove i unutrašnje poslove. Doktrina je nastala u kontekstu talasa osamostaljenja latinoameričkih država i rasta američkog geopolitičkog interesa u regionu.
Istorijska primena: od Roosevelta do Hladnog rata
Tokom vremena Monroeova doktrina je dobijala različite interpretacije. Najpoznatiji dodatak je Rooseveltov korolar iz 1904. godine, koji je argumentisao pravo SAD da intervenišu u "nestabilnim" državama Latinske Amerike — primeri uključuju podršku za secesiju Paname i osiguravanje Zone Panamskog kanala. U Hladnom ratu doktrina se koristila kao izgovor za protivljenje širenju komunizma, npr. zahtev 1962. za povlačenje sovjetskih raketa sa Kube ili pritisak na levo orijentisane režime poput sandinista u Nikaragvi.
"Istorijski, Venezuela je često bila povod ili okidač za mnogo korolara Monroeove doktrine," kaže Jay Sexton, autor knjige The Monroe Doctrine: Empire and Nation in Nineteenth-Century America.
Kako Trump tumači doktrinu
Trump je tvrdio da je Venezuela pod Maduronom "sve više domaćin stranih protivnika" i da pribavlja "preteće ofanzivne oružane kapacitete" koji mogu ugroziti američke interese. Po njegovim rečima, to je u "grubom kršenju" dugovečne američke spoljne politike, te je Bela kuća predstavila i ideju tzv. "Trumpovog korolara" u novoj strategiji nacionalne bezbednosti kao način ponovnog uspostavljanja američke prevlasti u zapadnoj hemisferi.
Administracija je u dokumentu navela niz vojnih mera protiv brodova navodno povezanih s trgovinom drogom i poručila da je cilj suzbijanje narkotika i kontrola migracija — sve to predstavljeno kao deo reimaginacije američkog vojnog prisustva u regionu.
Moguće posledice i kritike
Istoričari i politički analitičari upozoravaju da se pozivanje na Monroeovu doktrinu često koristi da prikrije interese usmerene na kontrolu i stabilizaciju u skladu sa američkim strateškim ili komercijalnim potrebama, a ne nužno za zaštitu demokratije. Gretchen Murphy (Univerzitet Teksas) ocenjuje da Trump koristi "poznati obrazac" — pozive na doktrinu da legitimiše intervencije koje služe različitim interesima.
Jay Sexton upozorava da operacija hapšenja Madura i potencijalna dugoročna američka uključenost u Venezueli mogu izazvati podele i unutar Trumpove podrške (MAGA), naročito među izolacionističkim članovima koji se protive "večnim ratovima". U poređenju sa brzim udarima kakvi su sprovedeni u drugim regionima, ovo bi mogla da bude dugotrajna, komplikovana operacija sa velikim političkim i bezbednosnim rizicima.
Napomena: Izvor izvornog teksta: Meg Kinnard (AP). Citati i analiza preuzeti su iz izveštaja o izjavi predsednika i komentarima stručnjaka.
Pomozite nam da budemo bolji.






















