Sažetak: NASA‑ina misija OSIRIS‑REx vratila je 121,6 g uzoraka sa asteroida Bennu, dok je japanska Hayabusa2 2020. donela 5,4 g sa Ryugu‑a. Uzorci sadrže minerale nastale u prisustvu vode (npr. serpentine), krhke evaporite, obilje organskih molekula, najmanje 15 aminokiselina, pet ključnih nukleobaza i šećere uključujući ribozu. Nalazi sugerišu da su neki gradivni blokovi za život mogli stići iz spoljnjeg Sunčevog sistema, ali ostaje otvoreno kako su se ti molekuli koncentrisali i organizovali u prvi živi sistem.
Bennu Otkriva Tajne Porekla Života: Šta Nam Kažu Uzorci Sa Asteroida

20. oktobra 2020. robotska sonda pažljivo je uzela 121,6 grama jednog od najvrednijih uzoraka u Sunčevom sistemu — uzorak sa asteroida Bennu koji je kasnije vraćen na Zemlju misijom NASA‑inog OSIRIS‑REx. Kapsula sa ovim uzorkom sletela je 24. septembra 2023. i otvorila vrata detaljnim analizama koje donose nove podatke o poreklu vode i organskih molekula na Zemlji.
Šta su pronašli naučnici?
Analize uzoraka sa Bennua, kao i prethodno vraćenih uzoraka sa asteroida Ryugu (misija Hayabusa2, 5,4 g iz 2020.), otkrivaju kombinaciju minerala i organske hemije koja upućuje na bogatu istoriju u kojoj je važnu ulogu igrala voda.
Minerali i tragovi vode
Uzorci sadrže glinaste minerale i obilje serpentina — mineral koji nastaje u prisustvu vode, često pri interakciji morske vode i stena. Otkriveni su i krhki evaporiti koji su se verovatno formirali isparavanjem vrlo slane vode, što upućuje na postojanje slanih tečnih okolina u prošlosti. Takvi nalazi sugerišu da su roditeljska tela Bennua i Ryugu možda potekla iz većih objekata koji su nekada imali vodene okoline — pa čak i fragmenata "mrtvih" svetova‑okeana.
Organska hemija
Uzorci sadrže bogat skup organskih molekula: naučnici su identifikovali najmanje 15 aminokiselina (među kojima je prvi put u ovakvom materijalu zabeležen i triptofan), kao i pet ključnih nukleobaza povezanih sa nukleinskim kiselinama (adenin, guanin, citozin, timin i uracil). Takođe su pronađeni šećeri, uključujući ribozu — sastavni deo RNA — i značne količine amonijaka koji je verovatno igrao ulogu u sintezi organika.
Levorukost aminokiselina i implikacije za poreklo života
Analize kiralnosti pokazale su da uzorci Bennua i Ryugu‑a nemaju izraženu prevagu levorukih aminokiselina. To znači da, čak i ako su vanzemaljske organske molekule doprinele "sirovinskoj" zalihe na ranom Zemljinom okeanu, biološka preferencija za levoruke aminokiseline verovatno je nastala na samoj Zemlji.
Šta ovo znači za Zemlju i nastanak života?
Podaci podržavaju ideju da su neki sastojci vode i organske materije na Zemlji mogli stići iz spoljnjeg dela Sunčevog sistema — iz tela koja su nekada imala tečnost i kompleksne hemijske uslove. Prisutnost amonijaka i minerala koji nastaju u slanim, hidrotermalnim uslovima povezuje hemiju u asteroidima sa scenarijima porekla života u kojima dubokomorski hidrotermalni izvori igraju važnu ulogu.
Zaključak: Uzorci sa Bennua i Ryugu‑a potvrđuju da su gradivni blokovi života široko rasprostranjeni u Sunčevom sistemu, ali još uvek nedostaje razjašnjenje ključnog koraka — kako se prosti organici koncentrisali i organizovali u prvi živi sistem.
Zašto su povratci uzoraka važni? Povratak uzoraka direktno na Zemlju uklanja problem zemaljskog zagađenja koji muči meteorite i omogućava precizne laboratorijske analize. Takođe služi kao "tačka provere" za astronomske metode kojima proučavamo daleke asteroide.
Dalja analiza ovih i budućih uzoraka pomoći će da se razjasne dinamika rane evolucije Sunčevog sistema, uloga transporta materijala iz spoljnog u unutrašnji deo sistema i mogući putevi koji su doveli do pojave života na Zemlji.
Pomozite nam da budemo bolji.


































