Privremeni premijer Mohammed Shia al-Sudani povukao se kako bi omogućio Nouri al-Malikiju formiranje vlade, nakon što Koordinacioni okvir nije uspeo da izabere kandidata. Glavna pitanja su status Popularnih mobilizacionih snaga, koje formalno podležu vojsci ali i dalje funkcionišu autonomno, i pritisci za njihovim razoružavanjem. Vrhovno pravosuđe, predvođeno sudijom Faiqom Zidanom, zahteva "isključivu državnu kontrolu nad oružjem", dok su neke naoružane grupe kategorički protiv rasprave o oružju.
Al-Sudani Se Povukao U Korist Nouri Al-Malikija: Pravosuđe I Naoružane Grupe Ključni Izazovi Za Novu Vladu

BAGDAD — Privremeni irački premijer Mohammed Shia al-Sudani, čiji je blok osvojio najviše poslaničkih mesta na novembarskim izborima, povukao se kako bi otvorio put svom rivalu, bivšem premijeru Nouri al-Malikiju, potvrdila su dvojica iračkih zvaničnika.
Dvojica izvora — jedan visoki lider u Al-Sudanijevoj Koaliciji za Rekonstrukciju i Razvoj i jedan državni funkcioner — govorili su pod uslovom anonimnosti jer nisu bili ovlašćeni za javne izjave. Kancelarija premijera al-Sudanija nije odgovorila na zahtev za komentar.
Rezultati i sporazum
Al-Sudanijeva koalicija osvojila je 46 mesta u 329-članoj skupštini, dok je koalicija na čelu s al-Malikijem osvojila 30 mesta. Obojica su tražila podršku Koordinacionog okvira, saveza šiitskih stranaka povezivanih s Iranom, koji je 2022. doveo al-Sudanija na vlast. Izvori navode da Koordinacioni okvir nije uspeo da se izjasni između dva kandidata i prepustio im je da postignu sporazum, nakon čega se al-Sudani saglasio da se povuče u korist al-Malikija.
Glavni problemi nove vlade
Nova vlada će naslijediti teške ekonomske i političke izazove. Najspornije pitanje ostaje status naoružanih formacija, pre svega Popularnih mobilizacionih snaga (PMF) — koalicije pretežno šiitskih milicija koje su osnovane da bi se suprotstavile Islamskoj državi pre više od decenije.
PMF su formalno integrisane pod kontrolu iračke vojske 2016. godine, ali u praksi mnoge frakcije i dalje deluju s visokim stepenom autonomije. SAD i drugi međunarodni akteri vrše pritisak na Bagdad da smanji uticaj i naoružanje grupa koje su povezivane s Iranom, što je politički i bezbednosno osetljivo pitanje.
Umešavanje pravosuđa i reakcije milicija
U postizbornom periodu iračko pravosuđe se aktivnije uključilo u debatu o oružju van državne kontrole. Sudija Faiq Zidan, predsednik Vrhovnog sudskog saveta, izjavio je da nakon pobede nad terorizmom nema potrebe za oružjem izvan državnih institucija i da je funkcionalnost države vezana za "isključivu državnu kontrolu nad oružjem".
„Funkcionalna država zavisi od poštovanja zakona, jedinstvenog donošenja odluka i isključive državne kontrole nad oružjem.” — Sudija Faiq Zidan
Neki politički akteri podržavaju Zidanov pristup kao korak ka jačanju državnih institucija, dok su naoružane grupe odgovorile odbijanjem rasprave o razoružavanju. Iračka Koordinacija Otpora, koja okuplja moćne frakcije poput Kataib Hezbollah, Kataib Sayyid al-Shuhada i Asaib Ahl al-Haq, objavila je saopštenje u kojem odbacuje razgovore o njihovom naoružanju i opisuje ga kao "garanciju za odbranu zemlje i njenih svetih mesta".
Grupa je naglasila ulogu u borbi protiv ID i navela da svaki razgovor o oružju treba da se vodi tek „nakon što se postigne puna suverenost”, uz osudu, kako su naveli, strane intervencije.
Sudski izvor, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, rekao je da je Zidan „izložio sveobuhvatan pravni okvir za proces razoružavanja” i dodao da će pravosuđe pružiti pravnu i sudijsku podršku vladi u sprovođenju takvog procesa, čak i ako neke frakcije odbiju saradnju.
Uloga pravosuđa u formiranju vlasti
Pored pitanja oružja, pravosuđe je zauzelo odlučniji stav i u pogledu sprovođenja ustavnih rokova za formiranje vlade, uključujući imenovanja predsednika parlamenta i države. Analitičar Ihsan Al-Shammari, profesor na Univerzitetu u Bagdadu, ocenio je da se radi o jednoj od najoštrijih sudijskih intervencija u iračkoj politici od 2003. godine.
Šta sledi? Pregovori o formiranju vlade i položaj naoružanih grupacija ostaju otvoreni i potencijalno odlučujući za stabilnost Iraka. Ključni izazov za novu administraciju biće balansiranje između sprovođenja državne kontrole i izbegavanja eskalacije sukoba s uticajnim milicijama.
Pomozite nam da budemo bolji.




























