Analitičari upozoravaju da bi eventualni američki udari u podršci protestima u Iranu morali biti izuzetno precizni kako bi se izbegle civilne žrtve i kontraefekat. Mogući ciljevi su regionalni komandni centri IRGC‑a, poslovni interesi povezanih struktura i naftna infrastruktura. Među razmatranim sredstvima su Tomahawk i JASSM krstareće rakete, dronovi i ciljani napadi na finansijske objekte; udari avionima sa posadom smatraju se rizičnim.
Kako bi SAD mogle napasti Iran: opcije, rizici i ciljevi

Američka administracija i dalje govori o prošlogodišnjim napadima na iranske nuklearne objekte kao o vojnim uspehuima, ali analitičari upozoravaju da bi bilo koja nova operacija protiv Irana, naročito u kontekstu podrške domaćim protestima, zahtevala znatno drugačiji pristup i ekstremnu preciznost.
Pozadina i ciljevi
Prošlogodišnji napadi pogodili su mete povezane sa iranskim nuklearnim programom, u kojima su između ostalog učestvovali B-2 bombarderi koji su ispalili velike bombe. Sada se, kako navode stručnjaci, eventualni udari u znak podrške demonstrantima najverovatnije ne bi fokusirali na nuklearne objekte, već na komandne centre i infrastrukturne ciljeve povezane sa Iranskom revolucionarnom gardom (IRGC), jedinicama Basidž i delovima policije koji učestvuju u gušenju protesta.
Mogući ciljevi
Komandni centri IRGC-a i regionalne baze koje se često nalaze u gusto naseljenim područjima — što povećava rizik civilnih žrtava. Finansijske i komercijalne operacije povezane s IRGC-om (procene sugerišu da IRGC kontroliše značajan deo iranske ekonomije) predstavljaju alternativni cilj koji bi pogodio ekonomske interese rukovodstva. Analitičari takođe navode naftnu infrastrukturu u Persijskom zalivu kao „atraktivan“ cilj zbog ekonomskog efekta i vidljivih vizuelnih posledica.
Predlozi oružja i platformi
Za razliku od prošlogodišnjeg, relativno izolovanog udara, sada se razmatraju sredstva pogodnija za ciljanje rasutih i zaštićenih objekata uz smanjenje rizika po američke snage:
- Tomahawk krstareće rakete — lansirane sa podmornica ili površinskih brodova, visoka preciznost i mogućnost napada izvan iranskih teritorijalnih voda.
- JASSM (Joint Air-to-Surface Standoff Missile) — dalekometna krstareća raketa sa probijajućom bojevom glavom, može se lansirati iz vazduha s većih udaljenosti.
- Dronovi — za ciljanje pojedinačnih objekata i praćenje situacije u realnom vremenu.
- Borbeni avioni sa posadom i bombe slobodnog pada — smatraju se značajno rizičnijim zbog izloženosti i većeg rizika od civilnih žrtava.
Logistika, znakovi pripreme i ograničenja
Operacije bi verovatno polazile sa baza u Persijskom zalivu ili iz daljih baza; u nekim scenarijima rakete bi mogle biti lansirane sa podmornica ili brodova. Pomicanje tanker-aviona i približavanje udarnih aviona (npr. B-1, F-15) često se navodi kao indikator mogućeg pokretanja akcije. Ograničeni broj nosača aviona i preusmeravanje snaga na druge regione smanjuju dostupne opcije za brzo reagovanje.
Politički i moralni rizici
"Šta god (SAD) da urade, mora biti veoma precizno i bez žrtava van IRGC-a,"
— Carl Schuster, bivši kapetan američke mornarice.
Analitičari upozoravaju da nenamerne ili namerne civilne žrtve mogu okrenuti podršku demonstranata protiv spoljnih aktera i ojačati propagandu režima. Zbog toga se naglašava potreba za selektivnim ciljanjem koje više utiče na operativne i finansijske kapacitete IRGC-a nego na opštu populaciju.
Zaključak
U slučaju da administracija odluči na udar, očekuje se da će težiti kratkim, efektivnim i medijski vidljivim akcijama koje minimizuju rizik za američke snage i pokušavaju izbeći civilne žrtve. Ciljevi bi mogli varirati od regionalnih komandi IRGC-a i finansijskih interesa do naftne infrastrukture, a izbor oružja i platforme zavisio bi od prioriteta: preciznost, minimalan rizik po osoblje i željeni politički efekt.
Pomozite nam da budemo bolji.

































