Interferometrija i višebendna posmatranja CHARA, Fermija i Geminija omogućila su snimanje ranih faza dvaju nova. V1674 Herculis bila je izuzetno brza i pokazala je dvostruke mlazove i gama-zrake. V1405 Cassiopeiae je razvijala zajednički omotač tokom više od 50 dana, čije raspršivanje je takođe proizvelo gama-zrake. Rezultati ukazuju da su nove kompleksni procesi i važne laboratorije za ekstremnu fiziku.
Zapanjujući Trenuci Eksplozija Nova Otkrivaju Složenost Kosmičkih Detonacija

Par zapanjujućih snimaka nastalih u trenutku kada su dve različite zvezde eksplodirale otkriva ne samo impresivan vizuelni prizor već i novu sliku o tome kako se ove termonuklearne erupcije zaista odvijaju.
Snimci su napravljeni pomoću više instrumenata, uz glavnu ulogu CHARA Array na Georgia State University. Reč je o posmatranjima nove — erupcije tokom koje bela patuljasta zvezda sakuplja materiju sa bliskog pratioca i doživi termonuklearnu detonaciju na površini, pri čemu sam beli patuljak često preživi. Ovde prikupljena materija, pretežno vodonik, akumulira se dok ne dostigne kritičnu masu i oslobađa ogromnu količinu energije u kratkom vremenu.
„Ova posmatranja nam dozvoljavaju da gledamo zvezdanu eksploziju u realnom vremenu, što je veoma komplikovano i dugo se smatralo izuzetno izazovnim,“ rekao je Elias Aydi, prvi autor studije objavljene u Nature Astronomy. „Umesto da vidimo samo jednostavan bljesak svetlosti, sada otkrivamo pravu složenost toka kako se te eksplozije odvijaju.“
Ključna tehnika je interferometrija: kombinovanjem svetlosti iz više teleskopa stvara se interferencioni obrazac koji omogućava razlučivanje detalja mnogo sitnijih od onih koje može videti pojedinačni instrument. Podaci sa CHARA-e dopunjeni su posmatranjima drugih instrumenata, uključujući Fermi (svemirski teleskop za gama-zrake) i opservatoriju Gemini na Havajima, što je omogućilo višeslojni uvid u dinamiku izbačenog materijala i visokih energija.
Šta su otkrili posmatranja
V1674 Herculis je pokazala ekstremno brzu evoluciju: dostigla je vrhunsku osvetljenost i potom jenjava za svega nekoliko dana. Interferometrija je otkrila najmanje dva odvojena mlaza gasa — što ukazuje na višestruke, snažne ejections koje su međusobno interagovale. Zapanjujuće, ti izbačaji proizveli su i gama-zrake koje je registrovao Fermi, što pokazuje da nove mogu stvarati veoma energetsku emisiju sličnu onoj koja se često povezuje sa mnogo masivnijim eksplozijama.
V1405 Cassiopeiae se razvijala sporije: više od 50 dana proteklo je pre nego što je većina izbačenog materijala konačno otišla. Tokom tog perioda beli patuljak i njegov pratilac bili su obavijeni u zajednički omotač (common envelope) — retku konfiguraciju u kojoj oblak gasa privremeno obuhvata obe zvezde. Kada se taj omotač raspustio, ejekcija je takođe proizvela gama-zrake zabeležene od strane Fermi-ja.
Zašto je ovo važno
Otkriveno je da su nove znatno kompleksnije od pojednostavljenog modela „jednog praska“. Posmatranja demonstriraju raznovrsne geometrije izbačenog materijala (mlazovi, slojevi, zajednički omotači) i pokazuju direktnu vezu između nuklearnih procesa na površini bele patuljaste zvezde i visokih energetskih emisija u prostoru.
Ova nova saznanja pretvaraju nove u prave „laboratorije za ekstremnu fiziku“, kako navodi koautorka Laura Chomiuk, i pomažu naučnicima da povežu mikroproces nuklearne fuzije sa makrodinamikom izbačenih struktura i posmatranom gama-zračenju.
Zaključak: Kombinovana upotreba interferometrije i višebendnih posmatranja (optika, visoke energije) omogućila je direktan uvid u rane faze eksplozija dva nova i promenila shvatanje njihove složenosti — od brzih, višestrukih ejekcija do sporog formiranja i raspada zajedničkog omotača.
Pomozite nam da budemo bolji.




























