Artemis II je desetodnevna misija sa posadom planirana za oko 6. februara; četvoro astronauta kružiće oko Meseca u svemirskom brodu Orion bez sletanja. Orion će preći više od 4.000 milja (≈6.400 km) iza daleke strane Meseca, što bi bio rekord za udaljenost od Zemlje. Posada će izvoditi eksperimente o uticaju svemirskog leta na ljudsko zdravlje i posmatrati neosvetljene delove Meseca, kao pripremu za Artemis III (plan za 2027.) i moguća sletanja na Južni pol.
Artemis II Počinje: Desetodnevna Misija Oko Meseca Priprema Put Ka Lunarnim Sletanjima

U narednom mesecu NASA planira da pošalje prvu misiju sa ljudskom posadom oko Meseca posle više od pola veka. Desetodnevna misija Artemis II, sa predviđenim polaskom oko 6. februara, odneseće četvoro astronauta u svemirskom brodu Orion na putanju oko Meseca — još bez sletanja na površinu.
Rekordna udaljenost — Tokom leta Orion će proći više od 4.000 milja iza daleke (neosvetljene) strane Meseca (više od 6.400 km), što bi predstavljalo najveću udaljenost od Zemlje na kojoj su ljudi ikada bili.
Istorijske uloge u posadi — Među članovima posade su pilot Victor Glover i misijska specijalistkinja Christina Koch. Glover bi trebalo da postane prva osoba tamnije boje kože koja će leteti izvan niskog Zemljinog orbita, dok će Koch postati prva žena koja prelazi tu granicu.
Šta će raditi posada — Tokom boravka u svemiru članovi posade izvodiće niz naučnih eksperimenata: proučavaće uticaj svemirskog leta na različite aspekte ljudskog zdravlja, obavljaće posmatranja Mesečeve površine i snimanja delova daleke strane Meseca koji su do sada slabo dokumentovani. Ovi podaci služe za pripremu budućih misija koje će trajno i praktično istraživati Mesec.
Šta sledi: Artemis III i dalji planovi
Artemis II je probna i istraživačka misija u nizu. Artemis III, planiran za oko 2027. godine, ima cilj da pošalje astronaute na Južni pol Meseca — region koji je izuzetno hladan i gde postoji veća verovatnoća za nalaze zaleđene vode, što bi moglo postati ključan resurs za dugoročne lunarne baze i buduće misije ka Marsu.
Dugoročni cilj programa jeste uspostavljanje lunarne orbitalne stanice (Gateway) koja bi služila kao platforma za napredna istraživanja i kao logistička i tehnološka podrška za misije ka površini Meseca i dalje, prema Marsu.
Nasleđe Apolla i primer Harrison Schmitt
Put naredne misije ne bi bio moguć bez lekcija iz programa Apollo, koji je omogućio prve ljudske korake po Mesecu i otkrio da Mesec ima stenski sastav i unutrašnju strukturu sličnu Zemljinoj. Poslednje šetnje po Mesecu obavljene su tokom misije Apollo 17 1972. godine, kada su astronauti sproveli obimna geološka istraživanja i prikupili uzorke površine.
Među članovima posade Apollo 17 bio je geolog Harrison Schmitt — jedini geolog koji je ikada radio na lunarnoj površini. Za razliku od većine tadašnjih astronauta, Schmitt nije došao iz pilotske karijere; kako bi se kvalifikovao, prošao je 53‑nedeljni kurs letenja na Williams Air Force Base u Arizoni. Tokom boravka u dolini Taurus–Littrow prikupio je više od 240 funti (oko 109 kg) uzoraka stena koje su potom vraćene na Zemlju radi analiza.
Dok je započinjao prvu vožnju roverom kroz dolinu, Schmitt je navodno rekao: "It’s a good geologist’s paradise if I’ve ever seen one!" ("Pravi raj za geologa, ako sam ikada video jedan!").
Artemis II nije samo tehnička proba — to je i simbolični korak u vraćanju ljudi na dublje svemirske misije i u širenju naučnih spoznaja o Mesecu koje će oblikovati naredne decenije istraživanja.
Lead image: NASA
Pomozite nam da budemo bolji.




























