Obični šumski miš (Sorex araneus) pred zimu smanjuje zapreminu mozga za ~30% radi uštede energije, a u proleće mozak se vraća bez gubitka neurona. Genomska i ekspresiona analiza otkriva pojačanu aktivnost gena za neurogenezom, VEGFA, popravku DNK i regulaciju vode, što podržava ideju da je gubitak vode ključan mehanizam. Nalazi nude potencijalne smernice za proučavanje neurodegeneracije, ali je potrebna oprezna interpretacija u odnosu na ljude.
Kako šumski miš smanjuje mozak za 30% zimi — i zašto nas to može naučiti o bolesti mozga

Obični šumski miš (Sorex araneus) pred zimu smanjuje zapreminu mozga za oko 30% kako bi uštedeo energiju, da bi u proleće mozak ponovo povratio prvobitne dimenzije bez trajnog gubitka neurona.
Šta je Dehnelov fenomen?
Ova retka, sezonska prilagodba poznata je kao Dehnelov fenomen, po poljskom zoologu Augustu Dehnelu, koji ju je prvi opisao. Pored običnog šumskog miša, slične promene beleže i evropska krtica (Talpa europaea), obični tvor (Mustela nivalis) i lasica (Mustela erminea). Sve ove vrste imaju visok metabolizam i ne hiberniraju, pa je reverzibilno smanjenje mozga jedna od strategija za snižavanje energetskih potreba tokom oskudice.
Šta je pokazalo novo istraživanje?
Tim predvođen ekologom Williamom Thomasom sa Stony Brook University mapirao je kompletan genom običnog šumskog miša i uporedio ga sa genomima drugih sisara koji pokazuju Dehnelov fenomen. Povezali su genetske podatke sa ranijim podacima o sezonskim promenama u ekspresiji gena u različitim regijama mozga.
Istraživači su utvrdili pojačanu ekspresiju gena povezanih sa neurogenezom (stvaranjem moždanih ćelija) kod više vrsta koje pokazuju ovaj fenomen. Konkretno kod običnog šumskog miša zabeleženo je povećano iskazivanje gena VEGFA, koji utiče na propustljivost krvno-moždane barijere i može poboljšati snabdevanje mozga nutrijentima. Genom šumskog miša bio je takođe obogaćen genima vezanim za popravku DNK i dugovečnost.
Aktivnost gena koji regulišu ravnotežu tečnosti u organizmu podržava pretpostavku da se najveći deo privremenog smanjenja zapremine mozga postiže gubitkom vode iz moždanog tkiva, a ne masovnim gubitkom neurona. To objašnjava kako se mozak može brzo i bez štete vratiti u proleće.
„Uloga gena povezanih sa energetskom homeostazom i krvno-moždanim barijerama ukazuje na moguće biomarkere i terapijske mete za neurodegenerativne bolesti, uz neophodnu dozu opreza pri ekstrapolaciji na ljude,” kaže Aurora Ruiz‑Herrera sa Autonomnog univerziteta u Barseloni.
Zašto je ovo važno?
Otkrivanje gena i mehanizama koji omogućavaju reverzibilno smanjenje i obnavljanje mozga potencijalno otvara nove puteve za razumevanje procesa koji stoje iza neurodegeneracije i regeneracije mozga. Ipak, autori naglašavaju oprez pri direktnom prenošenju nalaza sa ovih malih sisara na ljude.
Studija je objavljena u časopisu Molecular Biology and Evolution.
Pomozite nam da budemo bolji.




























