Artemis II nosi četvoročlanu posadu koja bi tokom prolaska oko Meseca mogla po prvi put uživo da vidi velike delove daleke strane koje ljudska oka ranije nisu zabeležila. Među najzanimljivijim ciljevima je Mare Orientale, krater širok skoro 600 milja (≈965 km). Posada planira oko tri sata posmatranja i fotografisanja kako bi identifikovala potencijalne ciljeve za buduće misije.
Artemis II: Posada Može Prvi Put Uživo Uočiti Nekad Neviđene Delove Daleke Strane Meseca

Na ekstremnom zapadnom (lunarno „istočnom“) rubu Meseca, tačno na granici sa daljom hemisferom, nalazi se kolosalni krater Mare Orientale — gotovo 600 milja (≈965 km) širok prsten planina i ispupčenja nastalih davnim udarom. Iako ga su satelitski snimci jasno prikazuju kao „fosil“ katastrofe, njegov položaj na rubu Meseca čini ga gotovo nevidljivim sa Zemlje.
„Orientale nikada nije bilo viđeno ljudskim okom“, rekao je Reid Wiseman, komandant misije Artemis II, misleći na direktno posmatranje sa posade. Na istorijskoj misiji, prvoj koju NASA planira da pošalje ljude u duboki svemir posle oko 50 godina, astronauti Wiseman, Victor Glover, Christina Hammock Koch i Jeremy Hansen proći će oko Meseca u kapsuli Orion.
Šta je posebno na ovoj prilici?
Za razliku od ranijih misija čiji su pogledi na dalju stranu bili kratki i često u sjeni, Artemis II ima visok potencijal da tokom prolaska zabeleži do oko 60% delova daleke strane koje ljudska oka ranije nisu videla uživo. To znači da posada može primetiti suptilne razlike u nijansama, teksturi i obliku koje robotske kamere ponekad ne ističu dovoljno jasno.
Kako će izgledati posmatranje?
Astronauti planiraju da posvete oko tri puna sata isključivo vizuelnim posmatranjima, fotografisanju i konsultacijama sa naučnicima na Zemlji. NASA ih je obučila u geologiji i terenskom posmatranju kako bi prepoznali zanimljive strukture, varijacije u sivim tonovima i potencijalne ciljeve za buduće sletanje ili istraživanje.
„Većina ljudi misli da je Mesec samo siv“, rekao je Jacob Bleacher, glavni naučnik za istraživanja u NASA-i. „Ljudsko oko, međutim, može da uoči ogromnu količinu detalja koje automatski sistemi ponekad propuštaju." Posada će kombinovati neposredno gledanje, snimanje kamerama i razgovor sa kontrolom leta u Hjustonu, prateći naučne kontrolne liste ali i reagujući na ono što uoče.
Zašto je to važno za nauku?
Na bliskoj strani Meseca preovlađuju tamne lavne površine — mare — koje su prekrile stare kratre i izbrisale deo geološke istorije. Dalja strana, s druge strane, ima znatno manje takvih mrlja, pa može čuvati bolje očuvane zapise o starijim sudarima i evoluciji lunarne kore. Direktne posmatračke beleške i fotografije posade Artemis II mogu pomoći pri izboru mesta za buduće misije i iznalaženju posebno zanimljivih naučnih ciljeva.
Tehnički izazovi i raniji napreci
Dalja strana je i ranije bila teško pristupačna zbog prekida komunikacije sa Zemljom kada letelica prolazi iza Meseca. Kina je 2018. postavila relej-satelit koji olakšava komunikaciju sa daljom stranom i te godine je uspela da spusti bespilotni lander na njenu površinu — prvi put u istoriji.
Planirano lansiranje Artemis II zavisi od završnih testova i vremenskih uslova; NASA spominje mogućnost lansiranja već 6. februara. Čak bez sletanja, ovaj prozor za posmatranje predstavlja redku priliku da ljudska posada u neposrednom vidu dopuni i potvrdi ono što su do sada beležile samo robotske misije.
„Nadamo se da nije 'tamna strana' — nadamo se da je osvetljena daleka strana," rekla je Christina Koch, osvetljavajući nesporazum oko pogrešnog nadimka koji je dugo pratio dalju hemisferu.
Uz kombinaciju ljudskog opažanja, fotografske dokumentacije i komunikacije sa naučnicima na Zemlji, Artemis II može vratiti novu perspektivu o poznatom, ali i dalje zagonetnom susedu — Mesecu.
Pomozite nam da budemo bolji.




























