Astronomi su u centru Magline Prstena otkrili dugu, linearnu traku jonizovanog gvožđa koja sadrži procenjenih ~14% Zemljine mase — više nego Mars. Struktura je uočena zahvaljujući WEAVE instrumentu u LIFU režimu, dok su ranija slit‑posmatranja propustila takav detalj. Podaci isključuju tipičan mlaz iz belog patuljka i ne ukazuju na uslove (snažne šokove ili visoke temperature) koji bi lako objasnili oslobađanje gvožđa iz prašine. Naučnici sada traže slična zapažanja u drugim maglinama kako bi razjasnili poreklo ove misteriozne trake.
Zagonetna traka jonizovanog gvožđa u Maglini Prstena — objekat teži više od Marsa

U središtu dobro poznate Magline Prstena astronomi su otkrili neočekivanu, gotovo savršeno linearnu traku sastavljenu od jonizovanih atoma gvožđa — strukturu neviđenu u planetarnim maglinama do sada.
Šta je otkriveno?
Posmatranja izvedena instrumentom WEAVE (u režimu Large Integral Field Unit, LIFU) na 4,2‑metarskom teleskopu William Herschel otkrila su dugu, bar‑sličnu zonu emisije gvožđa u srcu Magline Prstena. Procene ukazuju da ta traka sadrži oko 14% Zemljine mase u obliku slobodnog, jonizovanog gvožđa — što je više mase nego što ima Mars.
Zašto je otkriće neobično?
Planetarne magline su dobro proučene i obično sadrže gvožđe vezano u prašini, ne u obliku svetlećih, slobodnih jonizovanih atoma. Ranija spektroskopska posmatranja su koristila "slit" režim (snimanje uskim prorezom), pa su takvi tanki, linearni objekti mogli lako da prođu neprimećeno. Integralno polje WEAVE‑a omogućilo je kompletan spektroskopski prikaz čitavog polja i otkrilo strukturu koja ne prati oblik ostalih emisija u maglini.
Šta isključuje uobičajene objašnjenja?
Traka naizgled ne odgovara klasičnom mlazu materijala iz centralnog belog patuljka: beli patuljak je pomeren u odnosu na centar trake, a merenja brzina duž trake pokazuju da se cela struktura uglavnom udaljava od nas — bez tipične simetrije dvojnog mlaza. Predlog o rastrganoj planeti takođe nije u potpunosti u skladu sa podacima, jer bi takav raspad proizveo neravniji raspored materije, jasnu brzinsku dinamiku i prisustvo drugih elemenata (magnezijum, silicijum), koji nisu registrovani u odgovarajućoj meri.
Moguća objašnjenja i otvorena pitanja
Jedna od hipoteza kaže da je velika količina prašine lokalno uništena (npr. delovanjem neke procesom), oslobodivši ugrušeno gvožđe — što delimično podržavaju JWST opservacije koje pokazuju prašinu sa obe strane trake, ali bez preklapanja. Međutim, ne postoje jasni dokazi za snažne šokove ili veoma visoke temperature u središtu magline koji bi bili potrebni za oslobađanje i jonizaciju tolikih količina gvožđa.
Takođe treba uzeti u obzir geometriju: moguće je da vidimo ivicu većeg, pločastog oblika koji se prostire duž linije vidljivosti, a ne "traku" u prostornom smislu. Dok se ne pronađu slični primeri u drugim maglinama ili dok se ne dobiju dodatna merenja, poreklo ove strukture ostaje nepoznanica.
Šta sledi?
Autori istraživanja, predvođeni Rogerom Wessonom (Cardiff University), naglašavaju potrebu za sistematskim posmatranjem drugih planetarnih maglina integralnim poljem kako bi se utvrdilo da li je ovaj fenomen jedinstven ili široko rasprostranjen. Rad je objavljen u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.
Za čitaoce: otkriće pokazuje koliko nam nove tehnike posmatranja (kao što je integralno polje) mogu otkriti neočekivane strukture čak i u najpoznatijim objektima na nebu.
Pomozite nam da budemo bolji.


































