Poseta kampu Al‑Roj: U kampu na severoistoku Sirije više od 2.000 žena i dece povezanih s ISIS‑om živi u neizvesnosti, mnogi godinama. Mnoge države odbijaju repatrijaciju ili otežavaju povratak, pa pojedinci ostaju praktično bez državljanstva. Regionalne promene i povlačenja SDF‑a pojačavaju bezbednosne rizike i strah od bekstva zatvorenika, dok osoblje logora upozorava na rastući bes među pritvorenicima.
„Potpuno bez države“: Unutar logora Al‑Roj — žene i deca povezani s ISIS‑om žive u neizvesnosti

Izašli smo iz ubitačnog mraza kroz plastičnu zavesu koja je služila za vrata i ušli u tmu. U šatoru je bilo toplije, ali se gotovo ništa nije videlo — kroz pukotine je provirivalo samo malo spoljnog svetla.
„Uđite! Uđite“, pozvao nas je ženski glas na engleskom. Dvoje dece — devojčica i dečak — trčkarali su unaokolo, mešajući engleski i vrlo pravilni standardni arapski, što mi je odmah delovalo neobično u neformalnom razgovoru.
Bili smo u kampu Al‑Roj, centru za zadržavanje na severoistoku Sirije u kojem su kurdske snage povezane sa Sirijskim demokratskim snagama (SDF) držale više od 2.000 žena i dece — uglavnom stranih supruga, udovica i potomaka pripadnika Islamske države (ISIS). Mnogi od njih su u pritvoru godinama.
Strah, bes i osećaj beznađa
U polutami čula sam ženski glas s britanskim naglaskom: „Novinari? Molim vas, bez slika!“ Zatražila je da je ne identifikujemo jer se boji da bi to moglo da oteža pravne napore njene porodice da je vrate u Ujedinjeno Kraljevstvo. Rekla nam je da joj je britansko državljanstvo oduzeto i da se oseća potpunom beznadeznom: „Plašim se jer sam druga osoba. Nisam Daeshija. Nisam niko. Plašim se za svog sina.“
„Rođena sam u Engleskoj. Odrasla sam u Engleskoj. Nemam nikog nigde drugde. Mi smo potpuno i apsolutno bez države.“
Ova žena nije bila Shamima Begum, ali i slučajevi kao njen — kada države oduzimaju državljanstvo povratnicima povezanima sa ISIS‑om — ostavljaju porodice u limbu.
Žele kući, ali zemlje odbijaju
Žene koje su pristale da razgovaraju tvrdile su da su odavno odbacile ideologiju Islamske države i da im je jedina želja da se vrate kući. „Želim da se vratim u svoju zemlju“, rekla je Alma Ismailović iz Srbije na nesavršenom engleskom. „Želim da živim normalno sa svojom decom.“ Alma je nosila hidžab, ali ne i nikab, što je, kako su objasnile neke žene, znak da ne pripadaju najrigidnijim krugovima među zatvorenicama.
Hanifa Abdallah iz Rusije, koja govori arapski s jakim naglaskom, rekla je: „Nema više Islamske države. Gotovo je. Jedino što je ostalo smo mi žene.“ Navela je da su dvojica njenih sinova repatrijovana, dok su još troje s njom u kampu — ali da Rusija odbija da je uzme nazad.
Zvaničnici kampa navode da su najbrojnija nacionalna grupa u Al‑Roju državljani Rusije. Mnoge druge države, međutim, odbijaju masovna vraćanja ili ih uslovljavaju sigurnosnim proverama i sudskim postupcima.
Bezbednosni rizici i političke promene u regionu
Naša poseta događa se u trenutku povećane geopolitičke neizvesnosti. Tokom nedavnih pomeranja snaga na severu Sirije, SDF je izgubio delove teritorije pod pritiskom sirijskih vladinih snaga i savezničkih arapskih milicija. Nedavni incidenti, uključujući povlačenje SDF čuvara iz zatvora u okolini Al‑Šaddadija, prouzrokovali su izveštaje o bekstvu velikog broja zatvorenika. SDF je objavio da je pobeglo oko 1.500 zatvorenika, dok sirijska vlada tvrdi da je broj znatno manji i da je većina brzo vraćena u pritvor — podaci se i dalje razlikuju.
Zbog narušenih frontova i premeštaja, američke snage su, prema izveštajima, učestvovale u premeštanju oko 7.000 pritvorenika povezanih s ISIS‑om u sigurnije objekte u Iraku. Te operacije pokazuju koliko je kompleksna logistika zbrinjavanja velikog broja pritvorenika iz regiona.
Reakcije unutar kampova
U upravnoj zgradi Al‑Roja sreli smo šeficu obezbeđenja koja se predstavila kao „Drugarica Čavre“. Njena oštra izjava odražavala je gnev koji se često oseća među borcima i osobljem SDF: „Borile smo se protiv Islamske Države za ceo ostatak sveta, a sada nas taj isti svet okreće leđa“, rekla je. Dodala je i zabrinutost da bi povratak nekih zatvorenika mogao predstavljati sigurnosnu pretnju za zemlje porijekla.
U većem susednom kampu Al‑Hol, upravnica Hakimat Ibrahim izvestila je da su posvećenije pripadnice ISIS‑a u tom logoru slavile kada su vladine snage preuzele kontrolu nad delom teritorije — jer veruju da će to dati šansu bekstvu ili novim promenama u statusu zatvorenika.
Šta to znači za Srbiju i region
Prisutnost državljana Srbije u tim kampovima čini priču relevantnom i za čitaoce u Srbiji: porodice traže pravnu i diplomatsku pomoć, a vlasti se suočavaju sa dilemom kako postupiti u slučajevima kada je bezbednosni rizik teško proceniti. Pitanja repatrijacije, sudskog procesuiranja i reintegracije zahtevaju koordinaciju sa međunarodnim partnerima i jasnu strategiju kako bi se sprečile buduće bezbednosne pretnje.
Situacija u kampovima kao što je Al‑Roj ostaje fluidna: žene i deca žive u neizvesnosti između diplomatskih sporova, sezonskih uslova i sve izraženijeg osećaja besa i straha — sa obe strane barikade.
Napomena: U tekstu su zadržani ključni navodi i izjave iz terenskih razgovora, ali su izostavljeni nepouzdani ili netačni lični podaci koji su se pojavili u nekim izvorima. Brojke i tvrdnje o bekstvu zatvorenika predstavljene su kao kontradiktorni izveštaji, jer postoje različite verzije događaja.
Pomozite nam da budemo bolji.


































