Tim predvođen Valentinom Bickelom analizirao je 402 svetle pruge (lineae) na Merkuru koristeći mašinsko učenje nad ~100.000 snimaka MESSENGER-a (2011–2015). Pruge se uglavnom grupišu na sunčanim padinama kratera i često su povezane sa svetlim udubljenjima poznatim kao hollowi. Autori smatraju da su pruge posledica isparavanja volatila (npr. sumpora) iz utrobe planete i da se formiraju i danas; potvrdu očekuju od misije ESA/JAXA BepiColombo.
Merkur Možda Nije „Mrtav“: 402 Svetle Pruge Ukazuju Na Savremenu Geološku Aktivnost

Najmanja planeta Sunčevog sistema možda krije veću tajnu nego što se mislilo: neobične svetle pruge na njenoj površini ukazuju na aktuelnu, nedavnu geološku aktivnost.
Tim na čelu sa Valentinom Bickelom sa Univerziteta u Bernu (Švajcarska) i istraživačima iz Astronomskog opservatorijuma u Padovi (Italija) sastavio je katalog od 402 takve pojave, poznate kao lineae. Za analizu su koristili mašinsko učenje nad oko 100.000 visokorezolutnih snimaka koje je snimila misija MESSENGER tokom orbite oko Merkura (2011–2015).
Šta su otkrili?
Rezultati pokazuju da se duge, svetle pruge najčešće grupišu na sunčanim padinama kratera. Iako su mnoge vezane za svetla udubljenja poznata kao "hollowi", pruge ne moraju uvek direktno nastajati iz tih udubljenja.
Pošto se slične linije na drugim telima brzo brišu usled erozije, autori studije zaključuju da su lineae na Merkuru verovatno relativno mlade i da se još formiraju ili menjaju — što implicira živu geologiju, uprkos sitnoj veličini planete i nedostatku atmosfere.
„Isparljivi materijal može dopreti do površine iz dubljih slojeva kroz mreže pukotina u steni nastale ranijim udarima,“ objašnjava Bickel. „Većina pruga deluje da potiče iz svetlih udubljenja — takozvanih 'hollowa' — koja verovatno nastaju izbijanjem isparljivih materija i često se nalaze u plitkim delovima kratera ili duž njihovih ivica.“
Autori navode da protok toplote ka površini i izlivi isparljivih materija poput sumpora mogu biti odgovorni za pojavu i očuvanje ovih pruga. Ako je to tačno, Merkur bi bio znatno aktivniji nego što je dugo pretpostavljano.
Očekuje se da će zajednička misija Evropske svemirske agencije (ESA) i Japanske svemirske agencije (JAXA), BepiColombo, doneti detaljnije snimke i instrumentske podatke koji bi mogli potvrditi ili odbaciti ovu hipotezu.
Studija je objavljena u časopisu Nature Communications Earth & Environment.
Pomozite nam da budemo bolji.


































