AP je razgovarao sa šest anonimnih Iranca koji iz prve ruke opisuju masovne proteste protiv poskupljenja i teokratske vlasti, kao i krvavu represiju kojom su odgovorile bezbednosne snage. Aktivisti procenjuju više od 6.000 poginulih. Svakodnevni život je delimično obnovljen, ali su internet-isključenja, zaplene Starlink uređaja i pritisci u bolnicama otežali prenos informacija.
Kroz Oči Demonstranata u Iranu: Haos, Reprezija i Više Od 6.000 Ubijenih

BEJRUT (AP) — Ovaj talas protesta u Iranu delovao je drugačije: veći, raznovrsniji i krvaviji nego što su mnogi očekivali.
Uvod
25-godišnja modna dizajnerka iz Teherana, koja je prethodno učestvovala u masovnim protestima pre skoro četiri godine, očekivala je da će izlazak na ulice doneti neke promene. Malo se promenilo, ali to je nije sprečilo da se ponovo pridruži demonstracijama početkom januara. Povod su bile ekonomske poteškoće — naročito inflacija i pad vrednosti riala — ali su se zahtevi brzo proširili na protivljenje teokratskom režimu.
Iskustva sa ulica
U razgovoru sa novinarima Associated Pressa, šest sagovornika opisalo je scene uličnih demonstracija i oštru reakciju vlasti. Modna dizajnerka je opisala 8. januar kao prekretnicu: more ljudi, različitih generacija i društvenih slojeva, okupilo se na Shariati ulici. Iako su mnogi bili uplašeni, poručivali su jedni drugima da ne odustanu.
„Kad smo izašli, nisam mogla reći da nisam bila uplašena, ali nisam mogla ostati kod kuće. Ako iko ostane kod kuće — ništa se neće pomeriti.”
Ulice su ubrzo napunile antiriot jedinice i pripadnici paravojne snage Basidž. Demonstranti su naveli upotrebu suzavca, gelera i paintball-municije; mnogi su bežali kroz uličice dok su stanovnici pružali prvu pomoć i bacali krpe i antiseptike sa prozora.
Pristup internetu i Starlink
Zbog internet-isključavanja, četvoro od sagovornika koristilo je satelitske veze poput Starlinka da komunicira sa svetom — uređaje koje vlasti sada zaplenjuju.
Situacija u bolnicama
Doktorka iz Mašhada, koja je iznela svoje zapažanje dok je boravila kod porodice u inostranstvu, opisala je noć kada su u bolnice dovedeni deseci, prema rečima kolega, pa čak i oko 150 tela. Prema njenim izveštajima, uniformisani i civilni agenti su preuzimali kontrolu nad hitnim prijemima, zastrašujući medicinsko osoblje i ograničavajući pružanje pomoći.
„Nisam se plašila za sebe. Plašila sam se za druge.”
Doktorka je ispričala i slučaj porodice kojoj je uskratno preuzimanje tela bez identifikacije u kojoj su ih agenti pritiskali da proglase preminulu za pristalicu vlasti; potom su članovi porodice privedeni.
Odgovor vlasti i posledice
Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei javno je optužio demonstrante za povezanost sa stranim obaveštajnim službama i potvrdio da su poginule "hiljade" — retko priznanje koje oslikava obim sukoba. Vlasti su organizovale kontra-skupove i nastavile represiju; aktivisti procenjuju da je poginulo više od 6.000 ljudi, pretežno demonstranata.
Protesti su splasnuli, ali je Iran i dalje izolovan, medijska i informativna blokada otežava procenu pune razmere, a mnogi se plaše da svetska pažnja neće potrajati.
Zaključak
Ove priče, iako ne predstavljaju iskustvo cele zemlje, pružaju neposredan i potresan uvid u razmere protesta i reakciju sigurnosnih snaga. Sagovornici izražavaju nadu da međunarodna javnost neće zaboraviti žrtve i da će glasovi pogođenih doći do šire publike.
Pomozite nam da budemo bolji.



























