MIT-ov tim je u starim miševima upotrebio mRNA koja kodira tri signalna puta kako bi naterao jetru da privremeno proizvodi faktore koji podstiču sazrevanje T-ćelija. Nakon oko mesec dana lečenja zabeleženo je više funkcionalnih T-ćelija, bolji odgovor na vakcine i snažniji antitumorski efekat — skoro polovina lečenih miševa eliminisala je tumore. Terapija je obećavajuća, ali privremena i još nije testirana na ljudima, pa su potrebna dodatna istraživanja.
MIT Tim Koristi mRNA Da 'Restartuje' Imunitet Starih Miševa — Moguće Usporavanje Starenja

Složenost starenja utiče i na imuni sistem: sa godinama timus se smanjuje, proizvodnja T-ćelija opada, a organizam postaje slabije zaštićen od infekcija, lošije reaguje na vakcine i teže suzbijа tumore. Tim istraživača sa MIT-a predvođen Feng Zhangom pokazao je u miševima da se ovaj pad može delimično poništiti ponovnim uspostavljanjem molekularnih signala koje timus šalje T-ćelijama.
Rezultati u miševima
U studiji objavljenoj u časopisu Nature, starim miševima je ubrizgana mRNA koja kodira tri proteinska signalna puta važna za sazrevanje i diferencijaciju T-ćelija. mRNA su dostavljale lipidne nanočestice koje su se akumulirale u jetri, gde su hepatociti privremeno počeli da sintetišu tražene faktore. Nakon otprilike mesec dana tretmana miševi su imali veći broj funkcionalnih T-ćelija, poboljšan odgovor na vakcine i jači antitumorski imuni odgovor — gotovo polovina lečenih miševa je potpuno eliminisala tumore.
„Naš pristup je značajno poboljšao imuni odgovor kod starih miševa u modelima vakcinacije i imunoterapije protiv raka, bez neželjenih efekata ili dokaza povećane autoimunosti,“ rekao je Zhang.
Kako terapija funkcioniše
Ključna ideja je da se jetra, koja i u poodmaklom dobu zadržava visoku sposobnost sinteze proteina, privremeno „preorijentiše“ u fabriku za proizvodnju specifičnih signalnih molekula. mRNA se upakuje u lipidne nanočestice koje ciljano dopiru do jetre; tamo hepatociti proizvode proteine koji imitiraju timusne signale i podstiču stvaranje i sazrevanje T-ćelija u periferiji.
Ograničenja i buduće perspektive
Iako su rezultati u miševima obećavajući, važno je naglasiti nekoliko ograničenja: efekat je privremen i zahteva kontinuirane injekcije — ukoliko se terapija prekine, imunosni parametri se vraćaju na prethodni nivo. Takođe, rezultati kod životinja ne garantuju isti ishod kod ljudi. Pre nego što se razmotri klinička primena, neophodni su dalji testovi bezbednosti, optimizacija doza i režima primene, kao i dugoročne studije mogućih nuspojava.
Autori smatraju da bi strategija privremenog „preusmeravanja" jetre za izražavanje i sekreciju terapeutskih proteina mogla postati generalna platforma za inženjering fiziologije i lečenje stanja povezanih sa starenjem. Međutim, prevođenje ove ideje u ljudsku medicinu suočava se s tehnološkim, regulatornim i etičkim izazovima.
Zaključno, studija predstavlja važan korak u razumevanju kako se može obnoviti starenjem oslabljeni imuni sistem, ali i podseća da su promene za sada ograničene na životinjske modele i da je potreban oprez pri tumačenju potencijala za ljude.
Pomozite nam da budemo bolji.




























