Tim Univerziteta Maryland razvio je mali elektrokemijski senzor koji se zakači na donje rublje i objektivno meri flatus detektujući vodonik. Studija u Biosensors and Bioelectronics: X pokazuje da zdravi odrasli prosečno ispuštaju gas 32 puta dnevno, dok su ranije procene bile oko 14 zbog oslanjanja na samoprijave. Senzor je pokazao 94,7% osetljivosti pri detekciji porasta vodonika nakon unosa prebiotičkih vlakana; pokreće se i projekat Human Flatus Atlas za uspostavljanje referentnih vrednosti.
Pametno donje rublje koje meri „prdeže“ otkriva tajne crevnih gasova

Imamo pametne prstene i satove — a sada i pametno donje rublje koje može objektivno da meri ljudsku flatulenciju. Tim naučnika sa Univerziteta Maryland, predvođen biologom Brantlyjem Hallom, razvio je mali uređaj sa elektrokemijskim senzorima koji se zakači direktno na donje rublje i detektuje gasove pokretanjem podataka o flatusu.
Kako uređaj radi
Uređaj meri koncentraciju vodonika, gasa koji stvaraju isključivo mikrobi u crevima. Elektrokemijski senzori kvantitativno beleže ispustanja gasa i omogućavaju kontinuirano praćenje, slično načinu na koji kontinuirani monitor glukoze beleži nivo šećera u krvi.
Glavni rezultati istraživanja
Istraživanje objavljeno u časopisu Biosensors and Bioelectronics: X pokazalo je da zdravi odrasli prosečno ispuštaju gas oko 32 puta dnevno, više od dve puta češće nego što su ranije procene (≈14). Ranije studije uglavnom su se oslanjale na samoprijavljivanje, što dovodi do podbroja — novi uređaj daje objektivniji uvid u učestalost i sastav crevnih gasova.
„Zapravo ne znamo kako izgleda normalna proizvodnja flatusa. Bez referentne vrednosti teško je reći kada je proizvodnja gasa zaista prekomerna,“ rekao je Hall.
Šta znači detekcija vodonika?
Za većinu ljudi flatus sadrži pretežno vodonik, uz ugljen-dioksid i azot; kod nekih je prisutan i metan. Pošto vodonik proizvodi crevna mikrobiota, njegova detekcija služi kao indirektan pokazatelj aktivnosti mikrobioma. U kontrolisanim testovima, senzor je detektovao povećanje produkcije vodonika nakon unošenja prebiotičkih vlakana sa osetljivošću od 94,7%.
Šta sledi: Human Flatus Atlas
Hallov tim pokreće projekat Human Flatus Atlas — regrutaciju stotina učesnika radi uspostavljanja referentnih vrednosti normalne flatulencije. Istraživači žele da obuhvate različite tipove učesnika koje su u radu identifikovali: „zen varioče“ (visok unos vlakana, malo gasova), „hiperproizvođače vodonika“ (često ispuštanje gasa) i one između.
Zašto je ovo važno
Precizno merenje crevnih gasova može unaprediti razumevanje microbioma, pomoći u dijagnostici poremećaja varenja i osloniti se na objektivne podatke umesto na neprijatne i nepouzdane samoprijave. Uređaji takvog tipa mogu otvoriti nove pristupe u istraživanju ishrane, prebiotika i stanja povezanih sa prekomernom proizvodnjom gasova.
Napomena o privatnosti i pristanku: U eksperimentima sa ljudima važno je poštovati etičke standarde i privatnost učesnika; uređaj je opisan kao diskretan, ali svaka upotreba u kliničkoj ili širem populacijskom kontekstu zahteva transparentan pristanak i zaštitu podataka.
Ukoliko želite da učestvujete u Human Flatus Atlas projektu ili saznate više, tim Univerziteta Maryland objavljuje informacije o prijavama u okviru svog istraživanja.
Pomozite nam da budemo bolji.


































