Rat Izraela i Irana od 13. do 24. juna prošle godine značajno je oslabio neke iranske vojne kapacitete, ali ih nije trajno uništio. SAD i Izrael pogodili su nuklearne objekte i iranske protivvazdušne sisteme, dok je Iran uzvratio stotinama raketnih napada i više od 1.000 dronova. Iran i dalje poseduje velike raketne zalihe i ljudske resurse, ali sposobnost lansiranja i mreža proxy snaga je oslabila, što komplikuje scenarije mogućeg širenja sukoba.
Iranska vojska oslabila nakon 12‑dnevnog sukoba sa Izraelom — ali pretnja ostaje

BANGKOK (AP) — Dok se u regionu već nalaze američke pomorske snage, a predsednik SAD Donald Trump pojačava pritisak na Iran zbog nuklearnog programa, raste zabrinutost da bi sukob mogao ponovo izmaći kontroli i prerasti u širi regionalni rat.
Dvanaestodnevni sukob između Izraela i Irana od 13. do 24. juna prošle godine znatno je oštetio neke ključne elemente iranskih oružanih snaga, ali ih nije trajno neutralisao. Ta razlika je važna dok se tenzije ponovo povećavaju.
Šta se dogodilo u junu
Rat je počeo kada je Izrael izveo napade na iranski nuklearni program i visoke vojne zvaničnike. SAD su se uključile u napade i pogodile tri nuklearna objekta masivnim "bunker‑buster" bombama koje su bacili B‑2 stealth bombarderi polazeći iz baze u Misuriju.
Iran je odgovorio ograničenim udarom raketama na američku bazu u Kataru, prethodno upozorivši Vašington, pri čemu nije bilo žrtava. Nakon toga su Teheran i Izrael pristali na primirje.
Vazdušna superiornost i oštećenja
Izrael je, kombinacijom vazdušnih udara i tajnih operacija specijalnih timova, značajno oslablio iranske sisteme protivvazdušne odbrane. Iran nije masovno angažovao svoju avijaciju — stariji tipovi poput F‑14 i MiG‑29 verovatno nisu mogli da se suprostave modernim F‑35 i drugim avionima koje koriste SAD i Izrael — što je otvorilo nebo za izraelske i američke udare bez većih protivnapada na B‑2 bombardere.
Sascha Bruchmann, analitičar Međunarodnog instituta za strateške studije u Bahreinu: "U praktičnom, redukcionističkom smislu, nebo je otvoreno za američke i izraelske avione. Problem je kako zaštititi region od odmazde."
Mogućnosti odmazde i rizici proširenja sukoba
Analitičari upozoravaju da bi, u slučaju eskalacije, Iran mogao uzvratiti udarima na američke baze u regionu, napadima na naftnu infrastrukturu i pokušajima miniranja Hormuškog tjesnaca — rute kroz koju prolazi oko petine svetske nafte. Napadi na američke nosače su tehnički mogući, ali su udarne grupe nosača dobro štitile brodovima pratnje.
"Ako režim veruje da mu je ugroženo preživljavanje, igra se menja," kaže Bruchmann. "Režim koji misli da će nestati možda neće uzdržati od ozbiljnijih oblika odmazde."
Stanje raketnih kapaciteta i proxy mreža
Tokom sukoba Iran je ispalio stotine raketa i upotrebio više od 1.000 napadačkih dronova, usmrtivši skoro tri desetine izraelskih civila i ranivši hiljade. Iako su ciljani pre svega srednjeg i dugog dometa, kratkoreketske sposobnosti Irana nisu bile značajno pogođene, navode izraelski stručnjaci.
Prema ocenama, Iran i dalje poseduje više od 1.000 raketa dugog dometa koje mogu dosegnuti Izrael i nekoliko hiljada kratkometnih raketa koje mogu ugroziti bliske ciljeve, uključujući američke baze. Važno je i koliko je ostalo sistema za lansiranje: Izrael je uništio veliki broj lansirnih sistema, ali ne i sve, te je verovatno da Teheran radi na njihovoj obnovi.
U prošlosti se Iran oslanjao i na proxy snage — Hamas, Hezbollah i Houthi pobunjenike u Jemenu — ali svaka od ovih grupa je ozbiljno oslabila tokom nedavnih sukoba. Veća i neposrednija pretnja mogla bi doći od šiitskih milicija u Iraku povezanih sa Iranom, koje bi mogle napadati američke snage na terenu.
Veličina snaga i međunarodna podrška
Iranska vojska numerički nadmašuje izraelsku: procenjuje se na oko 600.000 redovnih vojnika i 200.000 pripadnika Revolucionarne garde, uključujući elitnu Quds snagu. Izrael ima oko 170.000 aktivnih vojnika i približno 400.000 rezervista — iako je manji, njegov kadar je ratno iskusan i opremljen savremenom američkom i evropskom tehnologijom, uz snažnu domaću industriju odbrane.
Izrael takođe dobija podršku SAD, uključujući pomorsku i vazdušnu podršku i logistiku sa baza u regionu, kao što je Al Udeid u Kataru, sedište američkog Central Commanda za region.
Zaključak
Dok su posledice 12‑dnevnog sukoba Iranu zadale udarce, osnovna sposobnost Teherana da vodi asimetrične i raketne napade i dalje postoji. Najveći rizik u slučaju ponovne eskalacije bića u proceni šta su akteri spremni da rizikuju — od iranskog režima do američkog plana da izbegne ljudske gubitke.
— Metz je izvestio iz Ramale, Zapadna Obala.
Pomozite nam da budemo bolji.





























