Evropski lideri intenziviraju raspravu o nuklearnom odvraćanju usled rasta pretnji iz Rusije i neizvesnosti oko američke zaštite. Izveštaj iz Minhena navodi pet mogućih puteva, ali upozorava da nijedna opcija nije bez rizika. Francuska i Velika Britanija ostaju jedine evropske nuklearne sile, dok većina stručnjaka smatra da Evropa kratkoročno ne može potpuno zameniti američki „kišobran".
Evropska Debata O Nuklearnom Odvraćanju Intenzivirana: Pet Opcija, Nema Lakih Rešenja

Evropski lideri, zabrinuti zbog rasta pretnji iz nuklearno naoružane Rusije i sve veće neizvesnosti oko američkih bezbednosnih obaveza, otvoreno razmatraju mogućnosti za jačanje nuklearnog pokrića na kontinentu. Diskusija je dobila novi zamah nakon izjava i izveštaja povezanih sa Bezbednosnom konferencijom u Minhenu.
Ko trenutno ima nuklearno oružje u Evropi
Dok Sjedinjene Države i Rusija raspolažu hiljadama bojevih glava, u Evropi su jedine nuklearne sile Francuska i Velika Britanija, sa zbirnim arsenalom koji se meri stotinama bojevih glava. Uprkos tome, sve veći broj evropskih zvaničnika i stručnjaka poziva na ozbiljniju raspravu o ulozi nuklearnog odvraćanja za bezbednost kontinenta.
Glavni akteri i izjave
Nemački kancelar Friedrich Merz je u Minhenu rekao da vodi "poverljive razgovore sa francuskim predsednikom" o evropskom nuklearnom odvraćanju. Britanski premijer Keir Starmer je naglasio da britanski arsenal već služi zaštiti saveznika i da se pojačava saradnja sa Francuskom: "Bilo koji protivnik mora znati da se u krizi može suočiti sa našom zajedničkom snagom."
NATO generalni sekretar Mark Rutte upozorio je da niko u Evropi ne predlaže potpunu zamenu američkog nuklearnog kišobrana, koji se i dalje smatra "krajnjim jamcem" bezbednosti. Američki zvaničnici, uključujući podsekretara odbrane Elbridgea Colbyja, poručuju da je i dalje prisutna američka garancija, ali da postoji spremnost za većim evropskim doprinosom uz ozbiljne i promišljene razgovore zbog rizika od proliferacije.
Pet opcija koje iznosi izveštaj iz Minhena
Autori izveštaja upozoravaju: „Ne postoji jeftin ili bezrizičan izlaz iz evropske nuklearne nedoumice.“
Izveštaj navodi sledeće opcije, uz ocenu da nijedna nije bez problema:
- Nastavak oslanjanja na američko produženo nuklearno odvraćanje;
- Jačanje uloge britanskog i francuskog arsenala u okviru evropskog sistema odvraćanja;
- Zajednički razvoj evropskog nuklearnog oružja;
- Povećanje broja evropskih zemalja koje poseduju sopstvene nuklearne arsenale;
- Proširenje evropske konvencionalne vojne moći kao alternativnog, nenucelearnog odvraćanja.
Autori ocenjuju da je, u kratkom roku, zadržavanje statusa quo — oslanjanje na američku snagu — i dalje najverovatnija i najizvodljivija opcija.
Izazovi svake opcije
Sve opcije nose značajne prepreke: ogromni finansijski troškovi, tehnički i industrijski zahtevi za razvoj ili proširenje arsenala, pravna i politička pitanja o komande-i-kontroli (ko ima poslednju reč pri lansiranju), kao i rizici širenja i destabilizacije regiona.
Stručnjaci poput Heloise Fayet iz Ifri-ja pozdravljaju činjenicu da se tema ozbiljnije razmatra, ali naglašavaju potrebu za konkretnim akcijama i planskim ulaganjima ako se odluči za bilo koji oblik jačanja odvraćanja.
Šta dalje
Predstoji intenzivna politička debata unutar EU i NATO-a, kao i dalje konsultacije Francuske i Britanije o mogućim oblicima saradnje. Predsednik Emmanuel Macron je najavio govor o francuskoj nuklearnoj doktrini, u kojem je najavio razmatranje "specijalne saradnje, zajedničkih vežbi i deljenih bezbednosnih interesa" sa ključnim partnerima.
Zaključak: Tema nuklearnog odvraćanja vraća se u centar evropske bezbednosne politike. Iako nema lakih rešenja, rasprava je korisna jer prisiljava saveznike da jasno sagledaju rizike, troškove i političke posledice svake opcije.
Pomozite nam da budemo bolji.


































