Psychrobacter SC65A-3, izolovan iz leda pećine Scărișoara (≈5.000 godina), nosi preko 100 markera povezanih sa rezistencijom i ukupno je identificirano 107 gena povezanih sa različitim klasama antibiotika, uključujući MCR1. Istovremeno, soj proizvodi antimikrobne supstance koje su u laboratoriji inhibirale rast brojnih kliničkih patogena, dok oko 600 gena ostaje funkcionalno nepoznato. Otkriće otvara pitanja o riziku horizontalnog prenosa gena prilikom topljenja leda, ali i o biotehnološkim mogućnostima za nove antibiotike.
Praistorijska bakterija iz pećine: Psychrobacter SC65A-3 otporna na moderne antibiotike, ali i izvor novih supstanci

Iz leda rumunske pećine Scărișoara izolovan je soj Psychrobacter SC65A-3 koji je pobudio interes naučnika zbog kombinacije visokog broja gena povezanih sa rezistencijom i sposobnosti proizvodnje antimikrobnih supstanci. Uzorci potiču iz starog sloja leda koji je, prema autorima studije u časopisu Frontiers in Microbiology, star oko 5.000 godina.
Gde je pronađen i zašto je važan
Pećina Scărișoara sadrži veliki volumen podzemnog leda (procene oko 100.000 m³), a delovi leda u pećini mogu biti i do ~13.000 godina stari. Takvi zamrznuti ekosistemi čine značajan deo biosfere i služe kao „arhivi“ mikrobiološke raznolikosti — pa njihovo proučavanje otkriva kako su mikrobi evoluirali i opstali u ekstremnim uslovima.
Genetska rezistencija
Autori studije navode da Psychrobacter SC65A-3 nosi više od 100 genetskih markera povezanih sa rezistencijom i da su ukupno identifikovana 107 gena povezanih s otpornosti na različite klase antibiotika (β-laktami, fluorokinoloni, tetraciklini, aminoglikozidi, rifampin i dr.). Među otkrićima nalazi se i gen MCR1, koji je povezan sa rezistencijom na kolistin — antibiotik „poslednje instance“ — ali u radu nisu sprovedeni testovi osetljivosti na kolistin.
Antimikrobna aktivnost
Iako je soj otporan prema mnogim antibioticima, on istovremeno proizvodi supstance koje inhibiraju rast drugih bakterija. Laboratorijski testovi su pokazali da je SC65A-3 značajno inhibirao rast referentnih sojeva Staphylococcus aureus i Escherichia coli, kao i 12 od 20 kliničkih patogenih sojeva uključenih u studiju (između ostalih: Enterobacter, Pseudomonas aeruginosa, Klebsiella pneumoniae). Nije pokazao efekat protiv mnogih sojeva Acinetobacter i nekih sojeva MRSA.
Biokemija i nepoznati geni
Sekvenciranje je identifikovalo oko 11 kandidata za gene umešane u biosintezu antimikrobnih jedinjenja (putanje za bacitracin, pikromicin, rebeccamycin i dr.), ali je otkriveno i približno 600 gena čija je funkcija zasad nepoznata — što predstavlja potencijal za pronalazak novih enzima i lekova.
Prilagodljivost i genom
Soj je psihrofilan i umereno halofilan: može rasti na 4–15°C i podnosi visoke koncentracije soli. Genom broji gotovo 3 miliona baznih parova i više od 2.500 gena. Pronađeno je ~45 gena povezanih sa prilagodbom na temperaturne ekstreme, uključujući gene za hladni šok i druge faktore koji omogućavaju opstanak u ekstremnim uslovima. Najbliži poznati srodnik je Psychrobacter cryohalolentis, koji živi u zaleđenom permafrostu.
Mogući rizici i koristi
Dr Cristina Purcarea upozorava: "Kako se led topi i drevni mikrobi bivaju oslobođeni, geni iz tih mikroba mogu se preneti u savremene mikrobe, dodatno komplikujući globalni problem antimikrobne rezistencije. S druge strane, ti mikrobi mogu pružiti nove enzime i bakterije sa antibakterijskim svojstvima, što može dovesti do razvoja novih antibiotika i biotehnoloških rešenja."
Horizontalni prenos gena i ekološki rezervoari (voda, tlo, hrana) igraju ključnu ulogu u širenju rezistencije, što ističe i Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP).
Zaključak
Psychrobacter SC65A-3 je primer kako drevni i naizgled izolovani mikrosvet može istovremeno predstavljati izvor rizika i prilike: sa jedne strane sadrži brojne markere rezistencije, a sa druge nudi molekularni potencijal za nove antimikrobne supstance i enzime. Dalja istraživanja i precizna laboratorijska testiranja su potrebna da bi se utvrdio stvarni rizik prenošenja rezistencije i da bi se iskoristile moguće koristi za medicinu i industriju.
Izvor: Rad objavljen u Frontiers in Microbiology i izveštaj The Brighter Side of News.
Pomozite nam da budemo bolji.


































