Hablova nova kompozitna slika prikazuje Maglinu "Jaje" (CRL 2688), pre-planetarnu maglinu udaljenu oko 1.000 svetlosnih godina, sa svetlosnim snopovima koji probijaju koncentrične prstenove prašine. Centralna zvezda je pre nekoliko stotina godina izbacila gusti disk prašine, pa svetlost sada izlazi kroz polarne otvore i formira dvostruke zrake. Koncentrični lukovi i simetrija ukazuju na periodične izlive mase, a ne na haotičnu supernovu. Zbog kratkog trajanja pre-planetarnih maglina, posmatranje "Jaja" je posebno važno za razumevanje krajnjih faza života zvezda poput Sunca.
Najbliža 'bebi' maglina Zemlji 'izlegla' — nova Hablova fotografija otkriva zagonetne zrake

Brze činjenice
- Šta je: Maglina "Jaje" (CRL 2688), pre-planetarna maglina
- Gde se nalazi: Otprilike 1.000 svetlosnih godina, u sazvežđu Labud (Cygnus)
- Kada je podeljeno: 10. februar 2026.
Svetlosni snopovi probijaju koncentrične prstenove sveže zvezdane prašine na novoj, upečatljivoj slici koju je snimio Hablov svemirski teleskop. Ova kompozitna fotografija, nastala kombinovanjem najnovijih posmatranja sa podacima iz 2012. godine, daje detaljan uvid u retku, prolaznu fazu života zvezde — pre-planetarnu maglinu.
Zašto je "Jaje" posebno: Maglina "Jaje" je najbliži i najmlađi primerak pre-planetarne magline koji poznajemo, što astronomima pruža jedinstvenu priliku da prate kratak prelazni period koji traje samo nekoliko hiljada godina. U toj fazi, zvezda slična Suncu je već iscrpela većinu vodonika i helijuma i počela da odbacuje spoljne slojeve.
Pre nekoliko stotina godina centralna zvezda izbacila je gusti disk prašine koji sada prekriva direktan pogled na samu zvezdu. Svetlost iz centralnog izvora prolazi kroz polarne otvore u tom disku i formira simetrične, dvostruke snopove koji se jasno vide na snimku.
Koncentrični lukovi i izražena simetrija ukazuju da zvezda periodično izbacuje masu u ciklusima — proces koji je uredan i ponovljiv, za razliku od haotične eksplozije supernove. Takvi obrasci pomažu naučnicima da razumeju mehanizme gubitka mase i oblikovanja maglina kod zvezda sa sličnom masom kao Sunce.
Šta to znači za astronomiju: Pre-planetarne magline su veoma kratkotrajne i slabe, pa ih je malo u datom trenutku kosmičke istorije. Slučajevi poput "Jaja" su zato dragoceni: omogućavaju praćenje promena u realnom vremenu i testiranje modela razvoja zvezda i nastanka planetarnih maglina. Za poređenje, poznate zrelije planetarne magline uključuju Helix, Stingray i Leptir (Butterfly).
Habl je posmatrao Maglinu "Jaje" i ranije — 1997., 2003. i 2012. — a najnovija slika kombinuje te podatke sa novim posmatranjima kako bi istakla strukturu i pokrete u maglini.
Zaključak: Nova Hablova fotografija ne samo da je vizuelno impresivna, već i naučno vredna: pruža jasne dokaze o periodičnim izlivima mase i otvara prostor za dalja proučavanja procesa koji vode od pre-planetarne do potpuno razvijene planetarne magline.
Pomozite nam da budemo bolji.




























