Haolong dongi je nova vrsta dinosaura iz severoistočne Kine čiji je jedini poznati primerak skoro kompletan skelet dužine 2,45 m sa izuzetno očuvanom kožom. Posebnost su šuplje bodlje koncentrisane oko vrata, leđa i bokova — većina 2–3 mm, neke 5–7 mm, a najduža preko 44 mm. Naučnici pretpostavljaju da su bodlje najverovatnije služile kao odbrana od malih grabljivaca, iako su razmatrane i alternative poput termoregulacije, prikaza ili senzorne uloge. Studija je objavljena u Nature Ecology & Evolution.
Haolong dongi — Dinosaur Sa Šupljim Bodljama Koje Nismo Ranije Videli

Novi otkriće iz severoistočne Kine otkriva dinosaurusa sa kožnim pokrivačem kakav dosad nije zabeležen: šupljim bodljama koje podsećaju na porcupinov „krzneni“ izgled. Vrsta je nazvana Haolong dongi — doslovno „bodljasti zmaj“ — i poznata je po izuzetno očuvanom primerku koji otkriva retke detalje kože i bodlji.
Opis otkrića
Haolong je poznat po jednom gotovo kompletnom skeletu dužine 2,45 m (8 stopa) sa očuvanom kožom. Bodlje su raspoređene duž vrata, leđa i bokova, postavljene paralelno i sve usmerene prema repu. Većina bodlji je mala (oko 2–3 mm), pojedine su srednje veličine (5–7 mm), a najduža prelazi 44 mm.
Da li je primerak bio odrasao?
Kosti sugerišu da je reč o juvenilnoj jedinki, pa naučnici ne mogu sa sigurnošću tvrditi da li su bodlje prisutne i kod odraslih jedinki ili su se menjale tokom rasta.
Moguće funkcije bodlji
Istraživači razmatraju nekoliko hipoteza:
- Termoregulacija: bodlje su možda pomagale zadržavanju toplote u relativno hladnom okruženju (u istom staništu poznati primer je bio Yutyrannus sa gustim perjem), ali gustina bodlji verovatno nije bila dovoljna za značajnu izolaciju.
- Vizuelni prikaz ili kamuflaža: mogućnost postoji, ali nije pronađen trag pigmentnih ćelija koji bi potvrdio boje ili uzorke.
- Senzorna uloga: bodljama podsećaju na spinule kod živih gmizavaca koji osećaju dodir i vibracije, ali struktura Haolongovih bodlji deluje preveliko i neodgovarajuće povezano sa ljušturama za ovu funkciju.
- Odbrana od predatora: najverovatnija hipoteza prema autorima studije — bodlje su mogle otežavati napad malih mesoždera iz iste sredine, čineći jedinku neprijatnijom plenom i smanjujući verovatnoću uspešnog ulova.
Šta ovo znači?
Autori napominju da bodlje verovatno nisu bile dovoljno čvrste da nanesu ozbiljne povrede većim teropodima, ali su mogle usporiti napad i naterati grabljivca da potraži lakšu žrtvu. Ovo otkriće pojačava sliku evolutivne raznolikosti i neočekivanih adaptacija kod dinosaurusa.
"Ove odbrane nisu nužno pružale neprobojan štit protiv zuba i kandži teropoda, ali su plen činile težim i vremenski zahtevnijim za ubijanje i unošenje, što je posledično smanjivalo verovatnoću uspešne ingerencije," pišu istraživači.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Ecology & Evolution.
Pomozite nam da budemo bolji.




























