Novo istraživanje na MRI snimcima 26 astronauta pokazuje da se mozak u mikrogravitaciji pomera nagore i nazad u lobanji, pri čemu su lokalni pomaci — posebno u regijama za motoriku i senzorne funkcije — izraženiji kod dužih misija. Neke oblasti su kod godišnjih letova pomerene i preko 2 mm, ali većina promena se postepeno stabilizuje u roku od šest meseci. Nazadni pomak se oporavlja sporije, a veći pomaci su povezani sa promenama ravnoteže, dok nisu zabeleženi očigledni akutni zdravstveni simptomi.
Život u svemiru pomera mozak u lobanji — novo istraživanje otkriva lokalne pomake i delimičan oporavak

Boravak u mikrogravitaciji menja raspodelu tečnosti u telu, a novo istraživanje pokazuje da se mozak pomera nagore i nazad unutar lobanje nakon svemirskih letova. Promene su izraženije kod dužih misija, ali većina se postepeno vraća u roku od šest meseci.
Metod i uzorak
Istraživanje je obuhvatilo MRI skenove 26 astronauta koji su boravili u svemiru od nekoliko nedelja do više od godinu dana. Da bi se precizno izmerilo pomeranje mozga u odnosu na lobanju, istraživači su poravnali skenove lobanje pre i posle leta i podelili mozak na više od 100 regiona kako bi pratile lokalne pomake i deformacije.
Šta su pokazali nalazi
Analiza je otkrila dosledan pomak mozga nagore (superiorno) i nazad (posteriorno) nakon povratka na Zemlju. Kod astronauta koji su proveli oko godinu dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici, neke regije pri vrhu mozga bile su pomerene i za više od 2 mm, dok su druge oblasti ostale gotovo nepromenjene.
Najveće promene zabeležene su u oblastima povezanima sa motoričkom i senzornom obradom. Strukture na suprotnim stranama mozga ponekad su se pomerale prema srednjoj liniji u suprotnim smerovima — obrasci koji se međusobno poništavaju kada se posmatra prosečan pomak celog mozga, zato su ranije studije mogle da ih previdе.
Oporavak i implikacije
Većina pomaka i deformacija pokazala je značajan povratak prema predletnom stanju u periodu do šest meseci nakon povratka. Međutim, nazadni (posteriorni) pomak se oporavljao sporije, što može ukazivati da neki efekti položaja mozga traju duže. Iako su veći pomaci jedne senzorne regije bili povezani sa promenama u ravnoteži posle leta, članovi posade nisu prijavljivali očigledne simptome kao što su trajne glavobolje ili kognitivni padovi direktno povezane sa tim pomeranjima.
Razumevanje ovih promena je važno za planiranje dužih misija — uključujući NASA-in program Artemis — i za razvoj protivmera koje bi smanjile potencijalne rizike po zdravlje astronauta, posebno ako svemirska putovanja postanu dostupnija širem krugu ljudi.
Ključne napomene: studija ima relativno mali uzorak (26 astronauta), ali koristi finu regionalnu analizu koja otkriva lokalne efekte sklonjene prosečnim merama; potreban je dalji rad da se utvrde dugoročne posledice i efikasne zaštitne mere.
Pomozite nam da budemo bolji.



























