Naučnici koriste sinhrontron i rendgensko snimanje da bi pročitali skriveni starogrčki tekst u rukopisu Codex Climaci Rescriptus, za koji postoji mogućnost da sadrži najstariju mapu noćnog neba pripisanu Hiparhu (190–120. pr. n. e.). Do sada je skenirano 11 od oko 200 stranica, a pronađeni su opisi zvezda i referenca na „Aquarius“. Daljim analizama istraživači očekuju da će rekonstruisati značajno više podataka o ranim astronomskim merenjima.
Rendgensko Otkriće: Rekonstruisana Najstarija Mapa Noćnog Neba Pripisana Hiparhu

Naučnici koriste napredne rendgenske tehnike kako bi otkrili i rekonstruisali najstariju poznatu mapu noćnog neba, dokument koji se pripisuje antičkom astronomu Hiparhu (oko 190–120. pr. n. e.). Skriveni astronomski tekst pojavljuje se ispod srednjovekovnih prepiski u rukopisu poznatom kao Codex Climaci Rescriptus, a istraživači ga sada čitaju sinhrontronskim snimanjem.
Šta je pronađeno i zašto je to važno
Detaljna analiza folija iz 6. veka otkrila je koordinate i opise zvezda pisane starogrčkim jezikom. Neki od vraćenih fragmenata već sadrže opis zvezda i referencu na sazvežđe „Aquarius“. Povezanost opisa sa precesijom Zemljine ose sugeriše da bi rukopis mogao sadržati originalne ili bliske kopije podataka iz Hiparhovog doba.
Metodologija: sinhrontron i hemijski potpisi
Za otkrivanje skrivenog teksta koristi se sinhrontron, akcelerator čestica koji stvara snažne X-zrake sposobne da razlikuju hemijske elemente u mastilu i pergamentu bez oštećenja. Monasi koji su prepisivali tekst koristili su mastilo bogato gvožđem, dok skriveni starogrčki tekst daje signal karakterističan za kalcijum, što istraživačima omogućava da izdvoje i rekonstruišu originalne linije.
Logistika i izazovi izrade pune mape
Rukopis je delimično smešten u različitim kolekcijama širom sveta; trenutno se u SLAC National Accelerator Laboratory skenira 11 od oko 200 stranica. Stranice iz Museum of the Bible u Vašingtonu prenete su pod strogo kontrolisanim uslovima (specijalni ramovi, kontrolisana vlaga i osvetljenje) kako bi se izbeglo dalje propadanje tintе.
„Cilj je da povratimo što više koordinata“, kaže Victor Gysembergh (CNRS). „Ove koordinate su iznenađujuće precizne za merenja rađena golim okom.“
Iako je posao spor i zahteva međunarodnu koordinaciju radi objedinjavanja rasutih folija, nada naučnika je da će daljim snimanjem moći da se rekonstruiše značajan deo — možda i prvi integralni katalog noćnog neba iz antičkog doba. Ako se potvrdi Hiparhovo autorstvo, ovo otkriće može preispitati razumevanje ranih koraka zapadne astronomije i metodologije merenja u antici.
Šta dalje očekivati
Istraživači planiraju da nastave skeniranje preostalih stranica čim se obezbede pristup i logistika. Svaki novi fragment koji se dekodira povećava šanse da se sastavi preciznija i potpunija slika ranog astronomskog znanja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























