Studija objavljena u Geophysical Research Letters ukazuje da se stopa globalnog zagrevanja gotovo udvostručila nakon 2014. kada su iz podataka uklonjene prirodne fluktuacije (ENSO, vulkani, Sunce). Autori navode porast sa ispod 0,2°C po dekadi (1970–2015) na oko 0,35°C u poslednjoj deceniji i procenjuju statističku pouzdanost od ~98%. Međutim, stručnjaci upozoravaju na metodološka ograničenja i na to da nije potpuno jasno koliko je ubrzanje posledica ljudskih uticaja naspram prirodne varijabilnosti. Istraživanje dodatno upozorava da je probijanje praga od 1,5°C moguće već do 2030. i poziva na hitne mere smanjenja emisija.
„Trend zagrevanja se skoro udvostručio nakon 2014.“ — Novo istraživanje pokazuje ubrzanje od oko 2015.

Novo istraživanje objavljeno 6. marta u časopisu Geophysical Research Letters pokazuje da je stopa globalnog zagrevanja od oko 2015. značajno porasla nakon što su autori iz podataka uklonili pozadinsku „šumovitost“ prirodnih fluktuacija. Analiza daje signal o ubrzanju koji je, prema autorima, statistički značajan i dosledan između više temperaturnih datasetova.
Metod i podaci
Autori Stefan Rahmstorf i Grant Foster iskoristili su pet priznatih globalnih temperaturnih setova (uključujući podatke NASA-e, NOAA i Berkeley Earth). Iz mernih serija su uklonili tri glavna prirodna uticaja koji kratkoročno menjaju temperaturu: ciklus El Niño–Southern Oscillation (ENSO), vulkanske erupcije i solarne varijacije. Nakon tog čišćenja podataka, testirali su trendove zagrevanja od 1970. i modelovali promene po dekadama unazad do 1895. godine.
Glavni rezultati
Autori navode da se "trend zagrevanja skoro udvostručio nakon 2014." Konkretno:
- Prosečna stopa zagrevanja u periodu 1970–2015 bila je nešto ispod 0,2°C po dekadi.
- Procena za poslednju deceniju iznosi oko 0,35°C po dekadi.
- Autori tvrde da je detektovano "statistički značajno ubrzanje" otprilike od 2015. i navode nivo poverenja od oko 98%, uz doslednost između različitih datasetova i metoda.
"Trend zagrevanja se skoro udvostručio nakon 2014.", navodi Stefan Rahmstorf.
Reakcije i ograničenja
Ne svi naučnici se slažu sa zaključcima. Zeke Hausfather (Berkeley Earth) upozorava da metode za uklanjanje prirodnih varijabli nisu savršene i mogu ostaviti rezidualne efekte — tačnu podelu između prinudnih (antropogenih) promena i unutrašnje varijabilnosti teško je jednoznačno odrediti. Robert Lund (UC Santa Cruz) takođe poziva na oprez: iako je očigledno da se Zemlja zagreva, statistička detekcija nedavnog ubrzanja može zavisiti od metoda i prirode nesigurnosti.
Glavne kritike se odnose na:
- Način uklanjanja ENSO, vulkanskih i solarnih signala i moguće rezidualne greške.
- Neadekvatno kvantifikovanje dodatnih izvora nesigurnosti u modelima koji povezuju atmosferu i okean.
Šta to znači za klimu i politiku
Ako se trenutni trend nastavi, autori i prethodna istraživanja ukazuju da je verovatno da ćemo prag od 1,5°C iznad predindustrijskih nivoa preći pre 2030. godine. To se slaže sa zaključcima Izveštaja o emisijama (Emissions Gap Report), koji upozorava na visoku verovatnoću probijanja ovog praga u narednoj deceniji. Studija služi kao dodatni apel za ubrzanje napuštanja fosilnih goriva i forsu za brže smanjenje emisija.
Zaključak
Istraživanje daje snažan signal o ubrzanju globalnog zagrevanja u poslednjoj deceniji nakon uklanjanja poznatih prirodnih uticaja, ali rezultati su predmet stručne debate zbog metodoloških ograničenja i neizbežnih nesigurnosti. Nezavisne reanalize i dalja ispitivanja modela i metoda uklanjanja prirodnih fluktuacija biće važni za potvrdu obima i uzroka ovog ubrzanja.
Pomozite nam da budemo bolji.



























