Nova studija SETI Instituta pokazuje da turbulentna plazma oko zvezda može razmazati uske radio-signale i učiniti ih teško prepoznatljivim sa Zemlje. Istraživači su koristili podatke svemirskih letelica za kalibraciju modela i procenu efekata u različitim zvezdanim okruženjima. Posebno su ugrožene M-niske zvezde, koje su češće i aktivnije, ali čak i mirnije zvezde mogu izazvati značajna izobličenja. Prilagođavanje algoritama i strategija ciljanja može povećati šanse za pronalazak tehnosignala.
Svemirsko vreme oko zvezda može skrivati vanzemaljske radio-signale — novi uvidi iz SETI-ja

Tišina na radio-frekvencijama koja već dugo zbunjuje potragu za vanzemaljskom inteligencijom može imati uzrok mnogo bliži izvoru signala nego što se pretpostavljalo: turbulentno plazma-okruženje oko samih zvezda. Čak i izuzetno precizan i usko fokusiran signal može stići do Zemlje razmazan i oslabljen, što otežava njegovu detekciju klasičnim SETI algoritmima.
Kako su istraživači došli do ovih zaključaka
Istraživanje vođeno Dr Vishalom Gajjarom iz SETI Instituta koristi podatke iz naših svemirskih letelica kako bi modelovalo interakciju radio-talasa sa Sunčevom plazmom i ekstrapolovalo te efekte na druge zvezde. Tim u okviru STRIDE programa kvantifikovao je na koji način plazmaturna turbulencija, zvezdani vetrovi i koronalne erupcije mogu širiti uske frekvencijske vrhove — tzv. narrowband signale — pre nego što oni uopšte napuste matični zvezdani sistem.
Glavni nalazi
Exo‑IPM (Egzoplanetarni Interplanetarni Medium) je pojam koji autori koriste za opis plazma-okruženja oko zvezda. Promene u gustini plazme i njeni dinamični događaji mogu refraktovati, raspršiti i oslabiti radio-talase, pa signal koji je poslat kao oštar vrh često stigne do međuzvezdanog prostora razvučen preko više frekvencija i nalik pozadinskoj šumi.
„SETI pretrage su često optimizovane za ekstremno uske signale. Ako signal bude raznešen u sopstvenom zvezdanom okruženju, može pasti ispod naših praga detekcije“, rekao je Dr Vishal Gajjar.
Zašto su M-niske zvezde posebno važne
M-niske zvezde čine oko 75% zvezda u Mlečnom putu i poznate su po čestim bljeskovima i snažnim zvezdanim vetrovima. Takva aktivnost pojačava plazmaturnu turbulenciju i povećava šanse da će uski signal biti razmazan pre nego što napusti sistem. Ipak, čak i relativno mirne zvezde poput Sunca mogu izazvati dovoljne izobličenja da otežaju pronalazak tehnosignala.
Praktične implikacije za SETI
Trenutni algoritmi i strategije ciljanja, koji su fokusirani na pronalaženje intrinzično uskih frekvencijskih vrhova, mogu promašiti razmazane transmisije. Autori predlažu da buduće pretrage uključe modele širenja signala i razviju softver sposoban da prepozna tehnološke obrasce čak i kad su rašireni po frekvencijama. To može promeniti i prioritetne ciljeve posmatranja — sistemi koji su do sada zanemarivani zbog visoke aktivnosti moglo bi da postanu interesantni.
Metodologija i verifikacija
Tim je kalibrisao svoje modele koristeći merenja ponašanja radio-signala iz komunikacija svemirskih sondi kroz Sunčevu plazmu. Ta empirijska baza omogućava realističniju procenu koliko i na koji način Exo‑IPM utiče na transmisije u drugim sistemima.
Zaključak
Ovi rezultati ne značе da su vanzemaljski signali nužno odsutni ili slabiji — već da mogu stizati u oblicima koje dosadašnji alati teško prepoznaju. Uvođenjem prilagođenih algoritama i uzimanjem u obzir efekata zvezdanog "svemirskog vremena", povećava se verovatnoća da ćemo otkriti skrivene tehnosignature.
Napomena: Istraživanje je podržano kroz STRIDE program SETI Instituta (delom finansiran iz Franklin Antonio Bequest), a nalazi su dostupni online u časopisu SETI.
Pomozite nam da budemo bolji.




























