Japanska studija pokazuje da oralni unos matcha praha gotovo potpuno smanjuje kijanje kod miševa sa simptomima alergijskog rinitisa. Efekat nije praćen promenama u glavnim imunološkim markerima, već smanjenom aktivacijom neurona u ventralnom spinalnom trigeminalnom nukleusu (meren c‑FOS). Nalazi su obećavajući, ali su preliminarni — neophodna su veća istraživanja i klinička ispitivanja da bi se potvrdila primenljivost kod ljudi.
Može Li Šolja Matcha Čaja Zaustaviti Kijanje? Japanska Studija Donosi Neočekivane Nalaze

Osobe koje pate od sezonske alergije često isprobavaju antihistaminike, sprejeve za nos, prečišćivače vazduha ili ostanak u zatvorenom tokom perioda visokog nivoa polena. Nova studija sa Univerziteta Hirošima u Japanu ukazuje na neočekiv pravac: oralni unos matcha praha mogao bi značajno smanjiti kijanje kod miševa sa simptomima alergijskog rinitisa.
Šta su istraživači uradili i otkrili
Profesor Osamu Kaminuma iz Research Institute for Radiation Biology and Medicine vodio je seriju eksperimenata u kojima su miševi bili senzibilisani na uobičajeni alergen injekcijama tokom četiri nedelje, a potom su pet uzastopnih dana dobijali lokalnu nosnu eksponiranost alergenom kako bi se izazvali simptomi. Pre izlaganja alergenu, miševi su oralno dobijali matcha ekstrakt 2–3 puta nedeljno tokom pet nedelja.
Nakon tretmana, kod miševa koji su primali matcha zabeleženo je gotovo potpuno uklanjanje neposrednog ponašanja kijanja nakon kontakta s alergenom, kao i smanjenje nosne hiperresponsivnosti. Pri tome nije uočeno narušavanje opšteg zdravstvenog stanja niti promene telesne mase životinja.
Ne imunološki, već nervni mehanizam
Iznenađujuće, autori studije nisu registrovali razliku u klasičnim imunološkim markerima (IgE antitela, broj mast ćelija ili T ćelija) između lečenih i nelečenih miševa. Umesto toga, promene su uočene u moždanom stablu — konkretno u ventralnom spinalnom trigeminalnom nukleusu, oblasti koja prenosi signale iz nosa i učestvuje u refleksu kijanja.
Istraživači su merenjem ekspresije gena c‑FOS, markera neuronske aktivnosti, videli da se kod alergijskih miševa izloženih alergenima javljala snažna aktivacija u toj regiji, dok je kod miševa koji su primali matcha nivo c‑FOS‑a ostao blizu osnovnog. To ukazuje da je nervni signal za refleks kijanja oslabljen pre nego što je dostigao puno aktivacijsko stanje.
Mogući aktivni sastojci i mehanizam delovanja
Matcha se razlikuje od običnog zelenog čaja jer se u ishranu unosi ceo list u obliku praha, što povećava unos bioaktivnih jedinjenja. Poznate komponente matcha‑e uključuju katehine, L‑teanin, kofein i razne polifenole — supstance koje su ranije povezivane sa neurološkim efektima i uticajem na autonomni nervni sistem.
Iako su autori ispitivali i da li matcha smanjuje kijanje izazvano histaminom ili supstancom P kod zdravih miševa (videli su smerno smanjenje), ti rezultati nisu bili statistički značajni i imali su ograničenja u dizajnu.
Ograničenja i implikacije
Kaminuma i tim jasno upozoravaju da su rezultati dobijeni na modelu miševa i da su neke grupe imale male uzorke. Potrebne su veće, statistički snažnije studije i klinička ispitivanja na ljudima da bi se utvrdilo da li je isti neuronski mehanizam prisutan i kod ljudi.
„Cilj je pronaći načine da se ponude opcije zasnovane na hrani koje mogu poboljšati ili dopuniti postojeće tretmane simptoma alergijskog rinitisa“, rekao je Kaminuma.
Ako se efekat potvrdi kod ljudi, pristup koji utiče na neuronsku kontrolu refleksa kijanja mogao bi ponuditi dopunu postojećim terapijama (a ne zamenu za antihistaminike ili druge lekove). Studija je objavljena u časopisu npj Science of Food.
Pomozite nam da budemo bolji.




























