Kratak pregled: Države Zaliva, i pored iranskih napada na energetsku infrastrukturu i plovni saobraćaj kroz moreuz Hormuz, biraju uzdržanost kako bi zaštitile teritoriju i sprečile širu eskalaciju. ACLED je zabeležio najmanje 25 napada od 28. februara, dok regionalni lideri kombinuju odbrambene mere i diplomatiju — zabrinutost zbog širenja sukoba i poverenja u američku podršku utiče na njihov oprez.
Zašto države Zaliva ostaju uzdržane nakon iranskih napada — kako izbegavaju širi sukob

Dok Iran širi napade u regionu Persijskog zaliva, nekoliko država koje su direktno pogođene i dalje odbija da uđe u otvoreni sukob, birajući uzdržanost, odbranu teritorije i diplomatske kanale kako bi sprečile širu eskalaciju i šok na globalnim tržištima energenata.
Šta se dogodilo
Posle niza vazdušnih i drugih udara na iranske objekte koji su pripisani SAD i Izraelu, Teheran je proširio odmazdu na ciljeve u Zalivu — uključujući energetsku infrastrukturu i pomorski saobraćaj kroz moreuz Hormuz. Analitička baza ACLED zabeležila je najmanje 25 napada na brodove i udara na infrastrukturu u regionu od 28. februara.
Zašto Zalivci ne odgovaraju ofanzivom
Više faktora objašnjava zašto države Zaliva biraju oprez:
Prioritet odbrane i stabilnosti: Vlade tvrde da je primarni cilj zaštita sopstvene teritorije i sprečavanje šireg sukoba koji bi ugrozio regionalnu bezbednost i snabdevanje energijom.
Strah od eskalacije: Regionalni lideri se plaše da bi uključivanje i jedne zemlje moglo brzo da uvuče čitav region u rat, naročito unutar okvira Saveta za saradnju zalivskih država (GCC).
Sumnja u dugoročnu pouzdanost SAD: Bivši komandanti tvrde da su ciklične politike Vašingtona umanjile poverenje među partnerima, pa zemlje ne žele da preuzmu otvorene ofanzivne obaveze bez jasnih garancija.
Stavovi i upozorenja stručnjaka
Američki i regionalni analitičari ukazuju da su mnoge akcije država Zaliva bile usmerene na odbranu i zaštitu pomorskih puteva, a ne na proširenje sukoba. Neki penzionisani komandanti upozoravaju da ciljanje ključne infrastrukture — poput naftnih polja ili postrojenja za desalinizaciju — može nagnati po jednu ili dve države da podrže ofanzivnije mere zajedno sa SAD.
Rijad, Doha i drugi centri moći u regionu takođe jačaju diplomatske napore i posredništvo (npr. preko Omana) kako bi omogućili deeskalaciju.
Potencijalne posledice
Analitičari upozoravaju da bi širi sukob doveo do velikih poremećaja na tržištu nafte — neke procene spominju cene i iznad 150 USD po barelu ako se napadi na proizvodne kapacitete nastave ili eskaliraju.
Zaključak
Za sada države Zaliva ostaju fokusirane na odbranu, diplomatsko rešenje i sprečavanje šire eskalacije, ali rizici ostaju. Dalji razvoj će zavisiti od sposobnosti međunarodnih i regionalnih aktera da stabilizuju situaciju pre nego što incidente prerastu u otvoreni rat.
Napomena: ACLED je izvor podataka o broju napada; izjave su prenete od zvaničnika i analitičara citiranih u izveštaju.
Pomozite nam da budemo bolji.


































