Nova studija Baylor College of Medicine (2025) pokazuje da metformin deluje direktno u mozgu kroz put koji uključuje protein Rap1 u ventromedijalnom hipotalamusu (VMH). Istraživanja na miševima pokazuju da metformin isključuje Rap1 i aktivira SF1 neurone, a bez Rap1 lek nije imao efekta. Nalazi otvaraju mogućnost ciljnih terapija, ali su potrebne potvrde u studijama na ljudima.
Posle 60 godina otkriveno: Metformin deluje i u mozgu i otvara put novim terapijama

Metformin se više od šest decenija koristi za lečenje tipa 2 dijabetesa, ali njegovi precizni mehanizmi delovanja nisu bili u potpunosti razjašnjeni. Novo istraživanje tima sa Baylor College of Medicine iz 2025. pokazuje da metformin deluje direktno i u mozgu — otkriven je neuronski put u ventromedijalnom hipotalamusu (VMH) koji uključuje protein Rap1.
Šta su istraživanja pokazala?
U studijama na miševima istraživači su utvrdili da metformin dospeva u VMH, gde smanjuje aktivnost proteina Rap1 i aktivira specifične SF1 neurone. Kada su korišćeni miševi kojima nedostaje Rap1, metformin nije imao učinak na stanje koje podseća na tip 2 dijabetes — dok su drugi antidiabetici i dalje delovali. To snažno ukazuje da je jedan od ključnih efekata metformina posredovan upravo kroz ovaj moždani put.
„Dosad se smatralo da metformin snižava glukozu prvenstveno smanjenjem produkcije glukoze u jetri. Druga istraživanja su ukazala i na delovanje kroz crevo. Mi smo ispitali ulogu mozga kao regulatora metabolizma glukoze i pokazali da i on učestvuje u antidijabetičkom efektu metformina,“ rekao je Makoto Fukuda iz Baylor College of Medicine.
Zašto je to važno?
Otkrivanje moždanog mehanizma znači da metformin deluje višestruko — kroz jetru, crevo i sada i mozak — i da mozak može reagovati na niže koncentracije leka nego drugi organi. Razumevanje tačnih ćelijskih mete (SF1 neuroni u VMH) potencijalno otvara mogućnost razvoja ciljnih terapija koje bi preciznije modulirale ovaj put, uz manje neželjenih efekata.
Klinički i sigurnosni aspekti
Iako je metformin dugo korišćen i relativno povoljan, nisu retke gastrointestinalne tegobe (mučnina, dijareja, nelagodnost u stomaku) koje pogađaju značajan broj korisnika. Kod pacijenata sa smanjenom bubrežnom funkcijom mogu postojati dodatni rizici, stoga je važna procena rizika i koristi za svaku osobu.
Dodatne tvrdnje i dalje studije
Autori napominju da metformin ima i druge potencijalne koristi koje su prethodne studije povezale sa usporavanjem starenja mozga i produženjem životnog veka. U jednoj velikoj studiji iz 2025. koja je obuhvatila više od 400 postmenopauzalnih žena, grupa na metforminu je imala 30% niži izračunati rizik od smrtnosti pre 90. godine u odnosu na grupu koja je koristila sulfonilureu. Međutim, potrebne su rigorozne studije na ljudima da bi se utvrdilo da li su ti efekti posledica delovanja kroz Rap1 put u mozgu.
Zaključak
Rad objavljen u Science Advances predstavlja važan korak u razumevanju složenih mehanizama metformina. Rezultati su obećavajući, ali su zasad uglavnom zasnovani na eksperimentalnim modelima. Potrebne su kliničke studije na ljudima pre nego što se nova saznanja mogu primeniti u praksi ili dovesti do novih ciljanih terapija.
Napomena za pacijente: Ne menjajte terapiju bez konsultacije sa svojim lekarom. Otkrića su naučno važna, ali ne znače trenutnu promenu preporuka za lečenje.
Pomozite nam da budemo bolji.



























