Jugoistočna Azija ponovo razmatra nuklearnu energiju kao odgovor na rast tražnje za električnom energijom koju pokreće širenje AI centara podataka i zbog zabrinutosti izazvane sukobom u Iranu. Više zemalja regiona — uključujući Vijetnam, Indoneziju, Maleziju, Tajland i Filipine — aktivno razvija ili planira nuklearne programe. Iako nuklearna energija nudi potencijal za energetsku stabilnost i smanjenje emisija, ostaju ozbiljni izazovi u vezi sa bezbednošću, upravljanjem otpadom i društvenim prihvatanjem.
Nuklearna Energija Se Vraća U Jugoistočnu Aziju: AI Centri I Sukob U Iranu Podižu Pitanje Energetske Bezbednosti

Države Jugoistočne Azije ponovo intenzivno razmatraju nuklearnu energiju kako bi odgovorile na očekivani skok potrošnje električne energije, delom zbog ekspanzije centara podataka za veštačku inteligenciju (AI), dok sukob u Iranu dodatno podiže zabrinutost zbog ranjivosti snabdevanja fosilnim gorivima.
Zašto raste interes za atomsku energiju
Regija do sada nije proizvela nuklearnu električnu energiju, ali kombinacija ciljeva za smanjenje emisija, brzog rasta potražnje i strahovanja od prekida snabdevanja podstiče vlade da ponovo razmotre ranije zamrznute ili nove programe. Eksperti ukazuju da je skok cena nafte usled eskalacije sukoba na Bliskom istoku pojačao političku volju za alternativama fosilnim gorivima.
Koje zemlje prednjače
Vijetnam radi na dve nuklearne elektrane uz podršku ruskog Rosatoma i nedavno je ažurirao zakon o atomskoj energiji. Indonezija u svom novom energetskom planu predviđa izgradnju dve male modularne reaktorske jedinice (SMR) do 2034. godine. Malezija je oživela program i postavila cilj da nuklearna energija bude operativna do 2031. godine. Tajland je postavio cilj od 600 MW do 2037, a Filipini su pokrenuli novu regulatornu agenciju i odredili ciljnu godinu 2032.
Drugi zainteresovani
Kambodža, Singapur i Brunej javno pokazuju otvorenost prema preispitivanju nuklearne opcije, iako bez konkretnih kalendara u bliskoj budućnosti.
AI centri podataka i rast potrošnje
Prema IEA i analizama grupe Ember, u regionu postoji više od 2.000 centara podataka u zemljama kao što su Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland, Vijetnam i Filipini, a mnogi su u izgradnji. Standardni AI centar može trošiti koliko i oko 100.000 domaćinstava, što dodatno opterećuje energetske mreže i podstiče potražnju za stabilnim izvorima energije.
Međunarodna podrška i ciljevi
Globalno, skoro 40 država se pridružilo inicijativi da se do 2050. utrostruči instalirani nuklearni kapacitet, a World Nuclear Association procenjuje da bi nove "novajlije" mogle doprineti značajnim kapacitetom do sredine stoleća. Američki i drugi međunarodni akteri sve češće promovišu civilnu nuklearnu saradnju sa zemljama regiona kao element energetske i tehnološke strategije.
Rizici, zabrinutosti i debata
Uz mogućnosti za stabilnu proizvodnju niske emisije CO2, i dalje postoje ozbiljne brige: bezbednost reaktora, upravljanje radioaktivnim otpadom, rizik od nezgoda i javni otpor posle istorijskih havarija (Černobilj 1986, Fukušima 2011). Stručnjaci upozoravaju da nuklearni razvoj zahteva snažne regulatorne institucije, transparentnost i dugoročnu strategiju za otpad i sigurnost.
„Ne očekujemo da će nuklearna struja biti jeftina na početku, ali dugoročno može poboljšati pouzdanost i energetsku nezavisnost“, kaže Alvie Asuncion-Astronomo iz Philippine Nuclear Research Institute.
Zaključak
Jugoistočna Azija se suočava sa izazovom da balansira brzo rastuću potražnju (pogotovo zbog AI centara) i klimatske ciljeve, dok istovremeno ocenjue geopolitičke rizike. Nuklearna energija se u tom kontekstu pojavljuje kao jedna od opcija, ali zahteva pažljivu procenu rizika, međunarodnu saradnju i snažne regulatorne okvire.
Izvori: Associated Press, International Energy Agency (IEA), Ember, World Nuclear Association, izjave regionalnih zvaničnika i istraživačkih centara.
Pomozite nam da budemo bolji.


































