Tim sa University of Konstanz identifikovao je deset krvnih biomarkera koji pomažu u otkrivanju razlike između hronološkog i biološkog uzrasta. Studija je analizirala 362 parametra u krvi 3.300 ljudi (35–74) i koristila mašinsko učenje da izdvoji najrelevantnije kombinacije za muškarce i žene. Model je validiran na grupama sa poznatim promenama u brzini starenja (trisomija 21, pušači, žene na hormonskoj terapiji). Autori navode mogućnost primene u proceni rizika i praćenju efikasnosti terapija, uz napomenu da su potrebne dodatne studije pre kliničke primene.
Studija: 10 biomarkera u krvi otkrivaju ubrzano biološko starenje

Dok svake godine slavimo rođendane i evidentiramo svoj hronološki uzrast, brzina kojom naše telo zaista 'stari' — tj. biološki uzrast — može biti potpuno drugačija. Tim naučnika sa University of Konstanz identifikovao je deset krvnih biomarkera koji mogu otkriti razliku između hronološkog i biološkog uzrasta i tako ukazati na ubrzano ili usporeno starenje.
Kako su izabrani biomarkeri
Istraživači su analizirali 362 različita parametra u uzorcima krvi 3.300 ispitanika starosti 35–74 godine. Pomoću statističkih modela i mašinskog učenja smanjili su početni skup na po deset najsnažnijih pokazatelja — posebno izabranih za muškarce i za žene. Kombinacije koje su najbolje predviđale hronološki uzrast uzete su kao osnova za novu "bioage" ocenu.
Nezavisna validacija i nalazi
Model su testirali na grupama kod kojih je poznato ubrzano ili usporeno biološko starenje: osobama sa trisomijom 21, pušačima i ženama na hormonskoj terapiji. Test je prepoznao očekivane promene, što dodatno potvrđuje da odabrani biomarkeri daju relevantne informacije o biološkom uzrastu.
"Proces biološkog starenja je veoma složen," kaže Maria Moreno‑Villanueva (University of Konstanz). "Zato pojedinačni biomarkeri nisu dovoljni — potreban je skup koji odražava različite biološke procese."
Istraživanje takođe ukazuje da su neki od izabranih biomarkera mogući "pokretači" procesa starenja (faktori koji doprinose samom starenju), dok su drugi pre svega indikatori ili "posmatrači" tog procesa. Razlika između ova dva tipa može pomoći lekarima i istraživačima da bolje razumeju šta je moguće ciljano lečiti ili pratiti.
Potencijalna primena i ograničenja
Autori navode da test može imati široku primenu — od procene opšteg zdravstvenog rizika do praćenja efikasnosti intervencija koje ciljaju produženje zdravog života. Ipak, važno je naglasiti da je reč o istraživačkoj metodi koja zahteva dalju verifikaciju u raznolikijim populacijama pre nego bude primenjena kao rutinski klinički test.
"S obzirom na postojeća saznanja o efektima pušenja, hormonske terapije i trisomije 21, naši rezultati su verodostojni i potvrđuju validnost bioage skora," kaže Alexander Bürkle (University of Konstanz).
Rad je objavljen u časopisu Aging Cell. Dalja istraživanja treba da preciziraju koji od ovih biomarkera su cilj za intervencije, a koji su korisni za praćenje rizika.
Pomozite nam da budemo bolji.




























