Tim iz Egipta i Nemačke je kombinacijom satelitskih snimaka i električne rezistivnostne tomografije otkrio veliku podzemnu strukturu na nalazištu Buto u delti Nila — moguće sekundarni hram ili grobnicu iz VII–VI veka p.n.e. Bušenjem su na dubini 3–6 m pronađene zidane konstrukcije i bogat inventar (amaijlije, reljefi, žrtvenik, skulpture), uključujući skarabej sa imenom Tutmoza III. Nalazi ukazuju na namerno izravnavanje terena tokom Saitskog perioda i pozivaju na dalja snimanja i analize.
U Delti Nila Otkriven Mogući Hram Iz VII–VI Veka p.n.e. Zahvaljujući Satelitskim Snimcima i Električnoj Tomografiji

Tim egipatskih i nemačkih istraživača primenio je kombinaciju savremenih tehnika daljinskog snimanja i geofizičkih merenja te otkrio veliku podzemnu strukturu na nalazištu Buto (Tell el-Fara'in) u severozapadnoj delti Nila — verovatno sekundarni hram ili velika grobnica iz VII–VI veka p.n.e.
Istraživački pristup
Zbog čestih poplava u delti i kompleksne stratigrafije, tim iz Egipatskog nacionalnog instituta za astronomiju i geofiziku zajedno sa Univerzitetom Kiel primenio je kombinaciju satelitskih snimaka, obrade podataka i električne rezistivnostne tomografije (ERT) pre ciljanog bušenja i sondiranja. ERT funkcioniše tako što između metalnih kolaca prolazi struja i meri otpor tla, što omogućava izradu trodimenzionalnog modela podzemlja — svojevrsnog „podzemnog CT‑a”.
Glavna otkrića
Bušenja su na dubinama od oko 3 do 6 metara (10–20 stopa) otkrila zidine građevine dimenzija približno 65 x 80 stopa (~20 x 24 m) sa zidovima širokim skoro 40 stopa (~12 m) postavljenim na peščanoj podlozi. U okviru te strukture pronađeni su brojni verski i svakodnevni predmeti:
- amaijlije i reljefi koji prikazuju lokalne i kanonske egipatske bogove (Wadjet, Izida koja doji Horusa i Besa, Horusovo dete),
- amaijlija sa hibridnim bićem (kombinacija babuina, sokola i Pataikos patuljka),
- mali žrtvenik i reljef sa prikazom Hathor,
- skulpture u seksualnim pozama,
- steatitski skarabej sa imenom kralja Tutmoza III, verovatno korišćen kao pečat — jedan od značajnijih nalaza.
Stratigrafija i istorijski kontekst
Gornji slojevi sadržali su ostatke ptolemejskog i rimskog perioda (blato-opeka, krečnjačke krhotine, keramika). Istraživači smatraju da se ispod saitske faze verovatno krije još stariji sloj naseljavanja. Nalazi upućuju na to da su velike površine lokaliteta namerno izravnavane i pripremane kao osnova za izgradnju — što može ukazivati na organizovane urbanističke zahvate tokom Saitskog perioda (26. dinastija).
Tim je takođe zabeležio višestoljetni prekid u naseljavanju, približno 1.500 godina, verovatno uzrokovan promenama vodotokova u delti. Nakon ponovnog naseljavanja, naselja su se pomerila istočno i bile su karakteristične po manjim strukturama i pećima.
„Rezultati pokazuju efikasnost kombinovanja geofizičkih merenja i podataka daljinskog istraživanja, što je omogućilo vrlo preciznu detekciju zakopanih naselja u kompleksnom regionu,“ navode autori u radu objavljenom u časopisu Applied Geophysics.
Zašto je otkriće važno
Otkrivanje ovakve strukture bez velikih otvorenih iskopa potvrđuje vrednost kombinovanih tehnika u arheologiji, posebno u vlažnim i slojevitim terenima poput delte Nila. Nalazi pružaju nove podatke o religijskim običajima, kontinuiranim fazama naseljavanja i organizaciji prostora u doba Saitske dinastije, a dalje geofizičko snimanje može otkriti još skrivenih objekata.
Napomena: Svi vremenski okviri i interpretacije potiču iz objavljenog rada i preliminarnih analiza; dodatna iskopavanja i datovanja biće potrebna za potvrdu hronologije i funkcije građevine.
Pomozite nam da budemo bolji.


































