Objavljene studije u Nature donose najranije jasne genetske dokaze o domaćim psima starih 15.800–14.000 godina, pomerivši početak njihove bliske veze sa ljudima za oko 5.000 godina. Analize drevnog DNK obuhvatile su preko 200 uzoraka sa nalazišta u Evropi i Aziji, uključujući Pınarbaşı i Gough's Cave. Hemijska i arheološka ispitivanja ukazuju da su psi delili ishranu sa ljudima i u nekim slučajevima imali poseban društveni ili simbolički status.
Stariji Prijatelj Čoveka: Psi Su Živeli Sa Ljudima Pre 15.800 Godina — 5.000 Godina Ranije

Psi su bili bliski saputnici ljudi mnogo duže nego što se dosad moglo potvrditi genetskim podacima. Dve nezavisne studije, objavljene u časopisu Nature, donose najranije jasne genetske dokaze o domaćim psima koji potiču iz perioda pre 15.800–14.000 godina — oko 5.000 godina ranije od ranijih nalaza.
Šta su otkrile studije?
Istraživači su analizirali drevni DNK iz preko 200 uzoraka pasa i vukova iz raznih nalazišta u Evropi i Aziji. Među važnim lokacijama su Pınarbaşı u centralnoj Turskoj i Gough's Cave na jugozapadu Engleske — nalazišta koja daju novu dimenziju razumevanju porekla i ranog života pasa uz ljude.
Genetika i arheologija u službi istorije
Napredak u metodama izdvajanja i analize drevnog DNK omogućio je naučnicima da identifikuju pseće genetske markere i jasno razgraniče rane domaće pse od divljih vukova. To je omogućilo pomeranje hronologije početka domaćinstva pasa mnogo dalje u prošlost.
„Ovo su najraniji jasni genetski dokazi koje imamo za domaće pse,“
Pontus Skoglund, koautor jedne od studija i genetičar u Francis Crick Institute u Londonu, ističe značaj nalaza za razumevanje zajedničke istorije ljudi i pasa.
Ishrana i društveni položaj
Hemijska analiza kostiju iz Pınarbaşı pokazuje da su neki drevni psi konzumirali istu ribu kao i lokalni ljudi, što ukazuje na blisku vezu u načinu života i ishrani. U Gough's Cave pronađena je pažljivo obrađena vilica psa sa rezovima koji dokazuju obradu posle smrti — sličan tretman koji je zabeležen i na ljudskim ostacima na tom lokalitetu.
Takvi arheološki tragovi sugerišu da psi u nekim zajednicama nisu bili tretirani kao obične životinje, već su imali bližu, možda simboličku ili društvenu ulogu.
„Oni su najbolji prijatelji čovečanstva u poslednjih oko 16.000 godina i verovatno će tako biti i ubuduće,“
Lachie Scarsbrook, koautor studije sa Ludwig Maximilian University of Munich, sumira zaključke istraživanja.
Zašto je ovo važno?
Ova otkrića premeštaju početak bliske ljudsko-pseće veze dublje u kamenito doba i pokazuju kako kombinacija genetskih i arheoloških metoda može rasvetliti detalje ranih međusobnih odnosa ljudi i životinja. Rezultati otvaraju nova pitanja o tome gde, kako i zašto su ljudi i psi uspostavili tako dugo trajnu vezu.
Gde pratiti dalje: pune rezultate i detalje analiza istraživanja možete naći u izdanju časopisa Nature u kojem su studije objavljene.
Pomozite nam da budemo bolji.




























