Toplotna kupola koja je nedelju dana pritiskala zapad SAD oborila je preko 1.500 temperaturnih rekorda u 11 država. Climate Central procenjuje da je oko 29% teritorije doživelo anomalije koje su najmanje pet puta verovatnije zbog klimatskih promena, dok World Weather Attribution navodi da je događaj bio oko 800 puta verovatniji u zagrejanom svetu. Naučnici ispituju da li, osim opšteg zagrevanja, promene u atmosferskoj cirkulaciji (poput mlaznog strujanja) dodatno povećavaju učestalost i intenzitet takvih talasa.
Toplotna kupola na zapadu SAD: Šta stoji iza rekordnog talasa vrućine?

Vruća prolećna toplotna kupola koja je više od nedelju dana pritiskala zapad Sjedinjenih Država konačno se pomerila. Prema podacima istraživačke grupe Climate Central, događaj je oborio više od 1.500 temperaturnih rekorda u 11 država, ostavljajući za sobom ozbiljne posledice po zalihe snega i lokalne vodne resurse.
Upravnici navodnjavanja, lokalne vlasti i klimatolozi sada procenjuju posledice i pokušavaju da razumeju koliko je talas bio izuzetan. Još pre njegovog nastanka, mnoge zapadne oblasti imale su neke od najslabijih snežnih zaliha u savremenoj istoriji, pa su posledice po snabdevanje vodom naročito zabrinjavajuće.
"Širok obuhvat i trajanje ovog toplotnog talasa čine ga izuzetkom čak i u kontekstu naše nove normalnosti," kaže Jennifer Brady iz Climate Central.
Climate Central je uveo metriku nazvanu Climate Shift Index koja ocenjuje uticaj klimatskih promena na dnevne prosečne temperature na skali 1–5. Oko 29% američkog kopna zabeležilo je maksimum koji odgovara oceni "5" — tj. takve temperature su bile najmanje pet puta verovatnije zbog klimatskih promena. To je najveći zabeleženi udeo teritorije pogođen ekstremom te vrste u podacima koji sežu do 1970. godine.
Međunarodni tim World Weather Attribution saopštio je da je rani deo marta bio toliko neobičan da bi, bez klimatskih promena, bio praktično nemoguć. U pojedinim mestima temperature su bile i 20–30 °F (oko 11–17 °C) iznad proseka.
U izveštaju od 20. marta, World Weather Attribution zaključuje da su toplotni talasi na zapadu SAD povećani u intenzitetu za više od 7 °F zbog klimatskih promena, i procenjuje da je ovaj konkretni događaj bio približno 800 puta verovatniji u svetu koji se zagreva.
Osnovno zagrevanje i potencijalni dodatni faktori
Klimatske promene pomeraju raspodelu temperatura globalno: kopno se zagreva brže od okeana, a zapad SAD brže od mnogih drugih regiona. Iako je prosečna globalna temperatura u odnosu na period 1850–1900 porasla za približno 1,47 °C (2,65 °F), lokalna zagrevanja mogu biti znatno veća — često reda veličine 4–5 °F, u zavisnosti od mesta.
Međutim, naučnike sada interesuje i pitanje da li, pored opšteg porasta temperature, promene u atmosferskoj dinamici dodatno pojačavaju ekstremne talase. Ovaj talas je nastao usled tzv. toplotne kupole (heat dome) — sistema visokog pritiska koji stagnira iznad regiona, donosi vedro vreme i ‘‘zarobljava’’ topli vazduh.
Neki istraživači istražuju da li klimatske promene utiču na velike obrasce cirkulacije, poput kretanja mlaznog strujanja, čineći ga talasastijim i dovodeći do većih i dugotrajnijih oscilacija između hladnih i toplih masa. Ipak, stručnjaci još nemaju konsenzus i te teorije zahtevaju dodatna istraživanja.
"Da li su ovi obrasci cirkulacije verovatniji zbog klimatskih promena? To je pitanje od milion dolara," kaže Karen McKinnon (UCLA).
Zaključno, događaj je ilustracija kako osnovno globalno zagrevanje može podići šanse i intenzitet ekstremnih talasa, dok se istovremeno istražuju sofisticiraniji klimatski mehanizmi koji mogu produžiti i proširiti njihove efekte. Posledice po snabdevanje vodom i poljoprivredu u pogođenim regionima ostaju ključna briga tokom narednih meseci.
Pomozite nam da budemo bolji.


































