Sud apelacije u UK presudio je da nije moguće sa sigurnošću utvrditi koji od dva identična blizanca je otac deteta začetog 2017. (dete "P", danas 8). Standardni DNK testovi daju 50/50 verovatnoću za oba brata, pa sud nije mogao dodeliti zakonsku roditeljsku odgovornost nijednom od njih. Stručnjaci ističu da, iako napredne metode poput sekvenciranja celog genoma mogu pomoći u retkim slučajevima, one su skupe, složene i retko primenjive u sudskim postupcima.
Identični blizanci zbunili sud: DNK ne može odrediti ko je otac deteta
Woman’s double-twin relationship sparks court’s impossible paternity ruling
Sud apelacije u Ujedinjenom Kraljevstvu presudio je da nije moguće sa sigurnošću utvrditi koji od dva identična blizanca je biološki otac deteta označenog u spisima kao „P“. Dete je začeto 2017. i danas ima osam godina.
The child (referred to as "P"), who was conceived in 2017, is now 8 years old, according to court documents. (Child not pictured)(iStock)
Šta se desilo
Majka, u sudskim dokumentima imenovana samo kao „majka“, imala je seksualne odnose sa oba identična blizanca u razmaku od četiri dana. Jedan od blizanaca bio je naveden na izvodu iz matične knjige rođenih i tokom veze je vršio ulogu zakonskog oca. Nakon prekida veze, izbila je pravna bitka u kojoj su majka i blizanac koji nije upisan na izvodu tražili da se taj drugi brat prizna kao otac.
Monozygotic (identical) twins share virtually identical genetic profiles, including the markers used in standard paternity tests.
Presuda suda i obrazloženje
Sud apelacije je zaključio da se pravno očinstvo može dodeliti samo biološkom (genetskom) ocu. Međutim, standardni DNK testovi ne mogu razlikovati identične blizance, pa analiza daje verovatnoću 50/50 za svakog od njih. Kao što je u presudi naveo Lord Justice Moylan:
Since neither twin can prove he is the biological father, neither can be given legal parental responsibility, the court declared.
"Trenutna istina o očinstvu P. je da je njihov otac jedan ili drugi od ova dva identična blizanca, ali nije moguće reći koji."
Zbog toga, sud je utvrdio da nijedan od blizanaca, prema dokazima koji su na raspolaganju, ne može dokazati da je biološki otac, pa ni jedan ne može automatski preuzeti zakonsku roditeljsku odgovornost.
Ograničenja DNK i moguće napredne metode
Identični (monozigotni) blizanci dele gotovo identičan genetski materijal, uključujući markere koji se koriste u standardnim testovima očinstva. Stručnjaci objašnjavaju da, iako postoje napredne tehnike poput sekvenciranja celog genoma koje mogu otkriti retke somatske mutacije i druge razlike, te metode su tehnički složene, skupe i retko dostupne u pravnim postupcima.
Paul Brezina, lekar i stručnjak za plodnost, rekao je za Fox News Digital: "Identični blizanci dele isti genetski DNK kod... ti markeri su značajno degradirani u trenutku začeća — što čini nepraktičnim, sa trenutnom tehnologijom, dodeljivanje očinstva između identičnih bratskih blizanaca."
Pravni i emotivni uticaji
Odluka otvara pitanja o tome kako zakon postupa u situacijama kada genetski dokaz nije dostupan ili je nerešiv. Pored pravnih posledica (ko ima roditeljsku odgovornost, prava i obaveze), slučaj ima i emotivan uticaj na majku, blizance i dete. Stručnjaci preporučuju da porodica potraži savetovanje i podršku medicinskih i psiholoških stručnjaka dok razmatra pravne opcije.
Zaključak
Ovaj slučaj ilustruje granice trenutne forenzičke genetike i pokazuje da, uprkos napretku u DNK analizi, postoje okolnosti u kojima tehnologija nije dovoljna da pruži konačne odgovore. Sud je, shodno dokazima, doneo odluku koja odražava trenutna naučna ograničenja.
Pomozite nam da budemo bolji.
