Napadi na elektranu Bušer podižu rizik od nuklearne i ekološke katastrofe u Zalivu. Direktno oštećenje reaktora ili bazena s iskorišćenim gorivom može osloboditi cezijum-137 i kontaminirati hranu, zemlju i morske vode. Poseban problem je moguć prekid desalinizacije koji bi brzo ugrozio snabdevanje pijaćom vodom u zemljama Zaliva. IAEA i međunarodno pravo pozivaju na maksimalnu uzdržanost.
Zašto bi udar na nuklearnu elektranu Bušer ugrozio ceo Zaliv

Iranska jedina operativna nuklearna elektrana u Bušeru našla se pod ponovnim udarima tokom aktuelnog sukoba koji uključuje Izrael i SAD, što podiže ozbiljne zabrinutosti od mogućeg nuklearnog incidenta s posledicama za čitav region Zaliva.
Šta se dogodilo
Prema državnoj Organizaciji za atomsku energiju Irana (AEOI), najnoviji napad se dogodio u subotu kada su projektili pogodili lokaciju blizu postrojenja; jedna osoba iz obezbeđenja je poginula, a oštećena je sporedna zgrada. Iranski ministar spoljnih poslova Abbas Araghchi izjavio je da je Bušer bio gađan četiri puta od izbijanja rata 28. februara.
O postrojenju Bušer
Bušer je prvo nuklearno postrojenje na Bliskom istoku: izgradnja je započela 1975. uz nemačko učešće, a završetak je 2011. izvela ruska državna agencija za atomsku energiju. U postrojenju radi jedan operativni reaktor (Bušer 1) koji snabdeva mrežu otprilike sa 1.000 MW. Dve dodatne jedinice su planirane do 2029. godine. Stotine ruskih stručnjaka su ili stacionirane ili su delimično evakuisane nakon napada.
Koji su rizici u slučaju direktnog udara
Direktno oštećenje reaktora ili bazena sa iskorišćenim gorivom moglo bi izazvati oslobađanje radioaktivnih čestica, među kojima je posebno opasan izotop cezijum-137. Takvi radionuklidi mogu vetrom i vodom biti razneseni na velike udaljenosti i decenijama kontaminirati hranu, zemlju i izvore pijaće vode. Bliski kontakt sa visoko kontaminovanim materijalom povećava rizik od opeklina i karcinoma.
IAEA upozorenje: Generalni direktor Rafael Grossi je više puta pozivao na maksimalnu uzdržanost, upozoravajući da direktan pogodak ili isključenje napajanja hlađenja može izazvati topljenje jezgra i široku evakuaciju na stotine kilometara.
Regionalne posledice: voda i morski ekosistem
Poseban problem za zemlje Zaliva je zavisnost od desalinizacije mora za pijaću vodu. Desalinizacione fabrike u većini slučajeva nisu projektovane za uklanjanje radioaktivnih supstanci; značajna kontaminacija mora mogla bi onesposobiti te kapacitete i brzo dovesti do nestašice vode. Akademska istraživanja i simulacije (uključujući izjave regionalnih zvaničnika) pokazuju da bi neke države mogle ostati bez pijaće vode već u danima nakon ozbiljnijeg incidenta.
Međunarodno pravo i mere zaštite
Međunarodno humanitarno pravo zabranjuje napade na objekte koji sadrže "opasne sile" — član 56 Protokola I Ženevskih konvencija posebno štiti nuklearna postrojenja. IAEA preporuke zahtevaju očuvanje integriteta reaktora i baza iskorišćenog goriva, obezbeđivanje kontinuiteta napajanja za sisteme hlađenja i zaštitu osoblja i okoline.
Istorijski poređenja
Za perspektivu: havarija u Fukušimi (2011) izazvana zemljotresom i cunamijem dovela je do evakuacije oko 160.000 ljudi i dugoročnih posledica po regionalni životni standard. Černobilj (1986) pokazuje koliko dalekosežne i višedecenijske posledice može imati veliko oslobađanje radioaktivnosti.
Zaključak
Udar na Bušer ne bi bio samo domaći incident za Iran—zbog geografske i ekološke povezanosti regiona, potencijalne posledice bi se odrazile na pitku vodu, ribarstvo i javno zdravlje u čitavom Zalivu. Stoga eksperti i međunarodne organizacije pozivaju sve strane na maksimalnu uzdržanost i poštovanje međunarodnog prava radi sprečavanja katastrofe.
Pomozite nam da budemo bolji.


































