Artemis II je izvela istorijski sedmosatni prelet Meseca, prišavši na oko 4,067 milja (≈6.545 km) i dostigavši približno 252.756 milja (≈406.764 km) od Zemlje. Posada je u dve smene snimila oko 10.000 fotografija, prvi put ljudskim okom uočivši detalje poput prstenova Orientale i Hertzsprung basena. Tokom preleta komunikacija je bila prekinuta oko 40 minuta, a posada je doživela skoro sat totaliteta solarnog pomračenja. Nabrojani snimci i zapažanja pomoći će nauci i planiranju budućih misija na Mesec.
Artemis II: Istorijski prelet Meseca — 10.000 fotografija, „earthset“ i gotovo sat totaliteta

Misija Artemis II izvela je istorijski prelet Meseca, prišavši na svega 4,067 milja (≈6.545 km) od njegove površine i dosegnuvši približno 252.756 milja (≈406.764 km) od Zemlje — oborivši rekord Apolla 13 za najdalju razdaljinu koju su ljudi prešli u svemiru.
Tokom sedmочasovnog preleta, članovi posade Orion kapsule — Reid Wiseman (komandant), Victor Glover, Christina Koch i astronaut Kanadske svemirske agencije Jeremy Hansen — radili su u dve smene i napravili približno 10.000 fotografija u oko pet sati aktivnog snimanja, kako je prenosila NASA.
Dok je Orion prolazio iza Meseca, komunikacija je bila prekinuta oko 40 minuta. U tom trenutku posada je videla fenomen koji su nazvali „earthset“ — Zemlju kako zalazi iza Meseca — prizor sličan onome koji su Apollo astronauti zabeležili 1968. godine.
Šta su videli astronauti
Posada je proučavala osvetljenu dalju stranu Meseca: oko 21% te nežne, misteriozne strane bilo je osvetljeno Suncem iz njihove perspektive, otkrivajući detalje ranije neviđene ljudskom oku. Na snimcima su jasno vidljivi krateri i udarni baseni, uključujući Hertzsprung koji se pojavljuje kao dva koncentrična prstena, i prstenaste strukture oko Orientale — jednog od mladih, velikih udarnih basena koje ljudsko oko do sada nije videlo.
U blizini Orientale, na položaju „10 sati“, primećena su dva manja kratera koja su astronauti predložili da nazovu Integrity (po Orionu) i Carroll — u sećanje na Carroll Taylor Wiseman, suprugu komandanta Reida Wisemana, koja je preminula 2020. nakon borbe s rakom. Nakon predloga imena, posada se emotivno zagrlila, a u NASA Mission Control u Houstonu održana je minuta ćutanja.
Pomračenje i noćna scena iz svemira
Kasnije tokom preleta posada je doživela posebno solarno pomračenje. Iz perspektive u orbiti Meseca, pomračenje je trajalo gotovo sat vremena — znatno duže nego što je uobičajeno na Zemlji, gde totalitet obično traje samo nekoliko minuta. Tokom totaliteta bili su vidljivi delovi solarne korone (uključujući tanke „streamere“ koje su članovi posade opisali kao "baby hairs"), planete poput Marsa, Venere i Saturna, zvezde i tzv. earthshine — odsjaj Zemljine svetlosti.
Posada je takođe uspela da zabeleži impresivne kadrove Mlečnog puta, jasno pokazujući spiralnu strukturu naše galaksije. Fotografije i vizuelna zapažanja doprineće boljem razumevanju geologije Meseca, nastanka njegovih udarnih struktura i planiranju budućih misija na površinu.
Reid Wiseman: "Bili smo dobro pripremljeni i zahvalni svima. Ovo je ono što radimo najbolje kada se svi okupimo i radimo kao tim. Hvala što ste nam dali ovu priliku."
Dr. Kelsey Young: "Ne mogu dovoljno da istaknem koliko smo naučili i koliko inspiracije ste dali lunarnoj naučnoj zajednici i celom svetu. Zaista ste nam približili Mesec."
Kanadski astronaut Jeremy Hansen opisao je iskustvo kao duboko humano: gledajući Zemlju s daleke strane Meseca, posada je imala osećaj „da nije u kapsuli, već da je prenesena na drugu stranu Meseca" — iskustvo koje je, kako je rekao, "mnogo promenilo perspektivu".
Fotografije i podaci koje su prikupili članovi posade biće obrađeni od strane naučnika i upotrebljeni za unapređenje modela lunarne geologije i za planiranje narednih letova Artemis programa, koji ima za cilj održivo vraćanje ljudi na Mesec i pripremu za buduće misije dublje u svemir.
Pomozite nam da budemo bolji.


































