Tim paleontologa opisao je mumificirani fosil Captorhinus aguti iz Richards Spur (Oklahoma), star oko 289 miliona godina, koji sadrži najraniji poznati dokaz kostalne aspiracije — disanja pokretanog rebrima. Neutronska tomografija otkrila je očuvanu kožu, segmentiranu hrskavičnu grudnu kost i rebra koja povezuju kavez sa ramenom. Ovaj nalaz sugeriše ključnu evolutivnu promenu koja je omogućila veću izdržljivost kopnenih amniota. Primerci su čuvani u Royal Ontario Museum, a rad je objavljen u Nature 8. aprila.
Mumija Stara 289 Miliona Godina Otkriva Najraniji Dokaz Disanja Pomoću Rebra

Udahnite duboko i osetite kako se rebra šire — taj svakodnevni pokret sada ima svoju najstariju potvrdu u fosilu starom oko 289 miliona godina. Paleontolozi su opisali izuzetno očuvan, mumificirani primerak ranog amniota koji menja naše razumevanje kako su kopnene životinje razvile efikasno disanje.
Stvorenje Captorhinus aguti pronađeno je u lokalitetu Richards Spur u Oklahomi (SAD). Zahvaljujući specifičnim uslovima — anaerobnom blatu i drevnim izliva nafte — fosil je sačuvan u tri dimenzije, uključujući meka tkiva kao što su koža i hrskavica, što je izuzetno retko u zapisima iz ranog permijuma.
Šta su istraživači otkrili
Tim je, koristeći neutronsku kompjuterizovanu tomografiju (nCT), neinvazivno ispitao unutrašnjost primerka i otkrio kožu sa nabranim, harmonika-sličnim naborima koji obavijaju torzo. U kombinaciji sa analizom još dva primerka, istraživači su rekonstruisali kompletnu strukturu grudnog koša: segmentiranu hrskavičnu grudnu kost i višeslojne rebra koja su povezivala rebrni kavez direktno sa ramenom.
Zašto je to važno
Ovo je najraniji direktni dokaz kostalne aspiracije — mehanizma u kojem kontrakcija mišića pomera rebra i stvara negativni pritisak koji uvlači vazduh u pluća. Pre toga, mnogi rani vodozemci su koristili mišiće grla da "ispumpaju" vazduh u pluća, što je bilo manje efikasno i ograničavalo izdržljivost i aktivnost.
Captorhinus predstavlja ključnu fazu u evoluciji amniota: prelaz na rebrima pokretano disanje koji je omogućio veću energiju, izraženiju aktivnost i širenje kopnenih životnih niša.
Otkriće objašnjava kako su rane kopnene životinje stekle sposobnost intenzivnijeg metabolizma i veće mobilnosti, što je postavilo temelje za dalji razvoj reptila, ptica i sisara — grupa kojoj pripadamo i mi.
Primerci su trenutno smešteni u Royal Ontario Museum (ROM) u Torontu i dostupni su međunarodnoj naučnoj zajednici za dalje istraživanje. Studija je objavljena u časopisu Nature 8. aprila.
Pomozite nam da budemo bolji.




























