Studija iz 2025. upozorava da zakiseljavanje okeana može izazvati koroziju i strukturne promene na zubima ajkula. Eksperiment sa zubima crnoprugaste greben-ajkule pokazao je nepravilnije ivice i eroziju nakon osam nedelja u vodi pH 7,3 u odnosu na kontrolu (pH 8,19). Potrebna su dalja ispitivanja na živim jedinkama i u prirodnim uslovima da bi se utvrdile dugoročne posledice po lov i morske ekosisteme.
Zakiseljavanje okeana menja zube ajkula — nova studija upozorava na rizik po lov i ekosisteme

Zakiseljavanje okeana, posledica rasta atmosferskog CO2, moglo bi da oslabi zube ajkula i ugrozi njihove sposobnosti lova, navodi studija iz 2025. objavljena u Frontiers in Marine Science. Iako su ranija istraživanja najviše ukazivala na rizik za vrste sa kalcijum-karbonatnim školjkama, ova studija otvara pitanje kako kiselija voda može uticati i na čvrste strukture kao što su ajkolski zubi.
Šta je zakiseljavanje okeana?
Zakiseljavanje okeana nastaje kada okeani apsorbuju deo atmosferskog CO2 koji potom formira ugljenu kiselinu i povećava koncentraciju jona vodonika (smanjuje pH). Prema NOAA, današnji okeani su približno 30% kiseliji nego u vreme industrijske revolucije, a oko 26% ljudskog CO2 biva apsorbovano u morskim vodama.
Studija iz 2025. — metod i rezultati
Istraživači su koristili zube crnoprugaste greben-ajkule (blacktip reef shark) prikupljene iz akvarijuma SEA LIFE Oberhausen — svi zubi su prirodno otpali i nisu uzimani iz živih jedinki. Uzorci su stajali osam nedelja u morskoj vodi podešenoj na pH 7,3 (eksperimentalna grupa), dok je kontrolna grupa bila u vodi pH 8,19. Nakon eksperimenta zubi izloženi nižem pH pokazali su vidljive promene:
- Ivica zuba postala je nepravilnija i nazubljenija, što je izmereno kao povećanje obima (circumference) za približno 0,73 mm — radi se o promeni konture, ne o stvarnom rastu zuba.
- Primećena je veća korozija korenova i oštećenja kruna: više tačkastih erozija i rupa u odnosu na kontrolu.
Autori napominju da, iako prethodna istraživanja sugerišu relativnu otpornost zuba ajkula, izolovani zubi ipak mogu pokazati vidljivu koroziju pod eksperimentalno zakiseljenim uslovima.
Moguće posledice za ajkule i ekosisteme
Ako zakiseljavanje kompromituje strukturu zuba, posledice mogu obuhvatiti češće loma zuba, smanjenu efikasnost hvatanja i cepanja plena, kao i povećano trošenje energije pri lovu. Pošto ajkule igraju važnu ulogu u regulaciji populacija plena i očuvanju ravnoteže u morskim ekosistemima, izmenjena funkcija zuba mogla bi izazvati kaskadne promene u lancima ishrane.
Ograničenja i potrebe za daljim istraživanjima
Važno je istaći ograničenja studije: zubi su bili izolovani, a nisu u ustima živih jedinki, pa nije jasno koliko bi prirodni proces stalne zamene zuba i fiziološke odbrane jedinke umanjili štetu. Ranije studije (npr. Leung i saradnici, 2022) zabeležile su relativnu otpornost zuba kod živih jedinki pri manje ekstremnim pH vrednostima (pH 7,7). Potrebna su dugoročnija istraživanja koja uključuju žive ajkule i uslove bliže prirodnim staništima kako bi se preciznije procenili uticaji na ponašanje lova i populaciono zdravlje.
Zaključak
Studija iz 2025. proširuje listu potencijalnih žrtava zakiseljavanja okeana i naglašava potrebu za dodatnim istraživanjima. Iako rezultati ne znače odmah kolaps populacija, pokazuju još jednu putanju putem koje klimatske promene i povišen CO2 mogu utiči na morske vrste i funkcionisanje ekosistema.
Pomozite nam da budemo bolji.




























