Iskopavanja na otvorenom lokalitetu Halibee u Afarskom rifu (Etiopija) otkrila su materijal star oko 100.000 godina: hiljade kamenih alata, raznovrsne životinjske ostatke i tri delimična ljudska skeleta. Većina alata napravljena je od lokalnog bazalta (65–82%), dok je samo 2% od obsidijana, što ukazuje na kretanje ili trgovinu. Tri skeleta pokazuju tri sudbine — brzo pokrivanje, tragove žarenja i oštećenja izazvana grabljivicama — i doprinose razumevanju života i smrti ljudi u Middle Awash regionu.
Halibee: Otkriveni Ostaci Ljudi I Alati Stari Oko 100.000 Godina U Afarskom Rifu

Veliko arheološko nalazište Halibee u afarskom rifu u Etiopiji otkriva detalje o životu ljudi pre oko 100.000 godina. Iskopavanja su otkrila hiljade kamenih artefakata, raznovrsne životinjske ostatke i tri delimična ljudska skeleta koji pokazuju različite sudbine posetilaca ovog bogatog, ali opasnog pejzaža.
Otkrivenja i okruženje
Na lokalitetu su pronađeni kameni alati i vertebratni ostaci, sa sedimenatacijom koja ukazuje na ponovljene, kratkotrajne posete Homo sapiensa šumovitom utočištu koje se nalazilo usred savane današnjeg Afar rifa. Halibee je nekada bio poplavno polje: predmeti i ostaci su brzo zatrpavani nanosima rečnih poplava, što je omogućilo dobro očuvanje jasnih „snapshota“ pojedinačnih poseta.
Alati i sirovine
Većina pronđenih kamenih artefakata (između 65–82% po iskopavanju) izrađena je od lokalnog bazalta, a na mestu postoji i neposredna proizvodnja alata. Samo oko 2% artefakata je od obsidijana, sirovine koja nije lokalna, što sugeriše kretanje ljudi ili razmenu materijala sa udaljenijih područja.
Fauna i tragovi upotrebe
Među životinjskim ostacima nalaze se majmuni, antilope, ptice iz reda Galliformes, gmizavci, glodari i veliki predatori (felini približni veličinom današnjim lavovima). Značajan nalaz je i to da na kostima životinja nije uočeno jasno vidljivih tragova seciranja ili drugih butchery markova, što ostavlja otvorenim pitanje načina pribavljanja i obrade plena.
Ljudski ostaci: tri sudbine
Tri delimična skeleta otkrivaju tri različite postmortalne sudbine:
- Prva jedinka (verovatno muškarac) sačuvana je u dobrom stanju; položaj i očuvanje skeleta upućuju na relativno brzo pokrivanje dok su bila prisutna meka tkiva — moguće prirodno zatrpavanje tokom sezonskih poplava, bez jasnih dokaza ritualne sahrane.
- Druga jedinka poznata je po jednom molaru i sitnim fragmenatima kostiju koji pokazuju znake žarenja. Nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li je izloženost vatri posledica ljudske aktivnosti ili prirodnog požara.
- Treća jedinka nosi opsežne perimortem oznake oštećenja izazvanih grabljivicama — udubljenja, zarezi od zuba i lomovi, uz nedostajuće zglobove. Te oznake datiraju iz perioda oko smrti, ali nije jasno da li su grabljivice prouzrokovale smrt ili su vršile sekundarno konzumiranje posle smrti.
Arheološki i naučni značaj
Halibee je poseban zato što predstavlja otvoreni teren (ne pećinu) sa dobro očuvanim slojevima koji daju jasnije vremenske „preseke“ ponašanja: proizvodnju i korišćenje alata, povezanost sa lokalnom faunom i razne sudbine ljudi koji su naseljavali ili povremeno posećivali ovo područje. Nalazi su objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) i predstavljaju važan doprinos razumevanju ponašanja, anatomske varijacije i promena okoline stanovnika Middle Awash regiona kroz duboko vreme.
"Površinski i podzemni resursi ugrađeni u Halibee member Etiopije ostajaće generacijama," navode autori, naglašavajući kako će dalja iskopavanja dodatno kontekstualizovati trenutno otkriveno.
Dalji rad uključiće proširena istraživanja stratigrafije, analize sirovina i tumačenje interakcija ljudi i životinja, kako bi se bolje razumele frekvencija poseta, tehnologije i društveni konteksti posetilaca Halibee-a.
Pomozite nam da budemo bolji.























