NASA intenzivno ispituje kako je toplotni štit kapsule Orion izdržao kritične minute povratka misije Artemis II. Na donjem delu štita primećena je velika svetla mrlja koja je zabrinula javnost, ali administrator Bill Nelson kaže da je to očekivana pojava i da nije reč o odvojenom materijalu. Ronilački snimci, avionski podaci i dalja analiza u Kennedy Space Centeru će dati konačan zaključak.
Da li je Orion zaista zaštitio posadu na Artemis II? NASA žurno analizira toplotni štit

Kada su četvorica astronauta misije Artemis II bezbedno sletela nakon desetodnevnog leta oko Meseca, NASA je odmah započela detaljnu proveru kako je Orionova termozaštita izdržala najkritičnije trenutke povratka na Zemlju.
Toplotni štit — zaštitni sloj na donjoj strani kapsule koji sprečava sagorevanje pri ponovnom ulasku u atmosferu — prethodno je pokazao konstrukcioni problem na bezposadnoj test misiji Artemis I 2022. godine, kada su se na nekim delovima pojavile pukotine i delovi su se odlomili tokom re‑ulaska.
Zbog tog saznanja, Orion posade Artemis II je u poslednjim trenucima u atmosferi ušao pod promenjenim, strmijim kutem i većom brzinom kako bi se smanjilo vreme izlaganja najekstremnijim temperaturama. Cilj tog manevra bio je smanjiti rizik od dodatnog oštećenja i zaštititi život astronauta.
Posada je dobro
Astronauti Reid Wiseman, Christina Koch, Victor Glover i kanadski astronaut Jeremy Hansen iskrcali su se zdravi i u dobrom raspoloženju, ali jedna vizuelna zabeleška izazvala je pažnju javnosti: na nagorelom donjem delu štita primećena je velika, svetla (bela) mrlja koja se izdvajala na tamnoj pozadini.
Šta kaže NASA
Administrator NASA-e Bill Nelson izjavio je da promena boje odgovara očekivanjima inženjera i da „nije bilo neočekivanih uslova”. Po njegovim rečima, ta oblast odgovara delu toplotnog štita poznatom kao kompresioni jastuk (compression pad) i usklađena je sa nalazima iz predpoletnih testova.
„Ne bih želeo da prejudiciram dok ne završimo potpunu reviziju podataka, ali razumem radoznalost svemirske zajednice, pogotovo kada slike mogu stvoriti utisak problema,” rekao je Nelson.
NASA je odmah po sletanju sprovela višeslojnu operativnu procenu: avionska posmatranja i snimci, ronilačke fotodokumentacije pre podizanja kapsule na palubu broda za spasavanje (USS John P. Murtha) i dalja tehnička analiza nakon transporta u Kennedy Space Center na Floridi.
Šta je prethodno otkriveno
U istrazi koja je usledila posle Artemis I ustanovljeno je da su se u određenim delovima termozaštite zadržavali gasovi tokom prolaska kroz atmosferu. Nakupljeni pritisak mogao je izazvati pucanje spoljnog sloja i delimično odlamanje materijala — problem koji je NASA otkrila i pokušala da reši za buduće letove.
Zbog tog rizika, timovi su za Artemis II prilagodili putanju re‑ulaska kako bi smanjili vreme i opterećenje izloženosti ekstremnim temperaturama (do oko 5.000°F / ~2.760°C). Direktor leta Jeff Radigan je pre re‑ulaska upozorio: „To su 13 minuta u kojima sve mora da funkcioniše.”
Dalji koraci
Nakon povratka, inženjeri prikupljaju telemetriju i fizičke dokaze kako bi kompletirali reviziju performansi sistema, uključujući sistem toplotne zaštite. NASA je najavila da će rezultate te kompletne analize učiniti javno dostupnim.
Za buduće Artemis misije planiran je redizajn određenih delova toplotnog štita kako bi se uklonili uzroci zadržavanja gasova i smanjila mogućnost sličnih oštećenja. Kapsula korišćena za Artemis II nije imala benefit tih izmena zato što je već bila sastavljena kada su problemi uočeni.
Ukratko: posada je sigurna, preliminarne inspekcije nisu otkrile „neočekivane” probleme, ali konačan sud o ponašanju toplotnog štita očekuje se nakon detaljne laboratorijske i inženjerske analize u Kennedy Space Centeru.
Napomena: Ovaj tekst je poboljšana verzija izveštaja koji je prvobitno objavljen na NBCNews.com, sa ispravkama i jezičkim uređivanjem radi jasnosti i tačnosti.
Pomozite nam da budemo bolji.

































