Dva nova istraživanja ukazuju da se AMOC, ključni sistem atlantskih struja, značajno slabi i može biti bliži kolapsu nego što se ranije mislilo. Jedna analiza ukazuje na mogućnost usporenja od preko 50% do kraja veka, dok opservacioni podaci sa četiri sidra beleže slabljenje na više širina od 2004. Dosadašnji klimatski modeli verovatno potcenjuju ovu dinamiku, a efekti otapanja Grenlanda dodatno povećavaju rizik.
AMOC Se Zabrinjavajuće Slabi: Dva Nova Istraživanja Ukazuju Na Veći Rizik Od Kolapsa

Ključni sistem okeanskih struja koji kruži oko Atlantskog okeana slabi i mogao bi biti bliži kolapsu nego što se ranije procenjivalo, pokazuju dva nova naučna rada. Takav kolaps imao bi ozbiljne posledice po klimu, vreme i nivo mora širom sveta.
Šta je AMOC?
Atlantska meridionalna prevrtačka cirkulacija (AMOC) funkcioniše kao velika „konvejerska traka“ koja prenosi toplotu, so i slatku vodu kroz Atlantik, povezujući tropik i polarne oblasti i značajno utičući na globalnu klimu i regionalne vremenske obrasce.
Nova saznanja iz dve studije
U jednom radu objavljenom u Science Advances, naučnici su kombinovali klimatske modele i merenja temperature i saliniteta iz stvarnog sveta kako bi projicirali budućnost AMOC‑a. Analiza pokazuje da većina klimatskih modela verovatno potcenjuje stepen slabljenja: AMOC bi mogao da uspori za više od 50% do kraja veka, što je približno 60% veći pad nego što implicira prosečna modelska procena.
Drugo istraživanje, koje potiče od tima sa Univerziteta Majami, zasniva se na direktnim merenjima sa četiri sidra duž zapadne granice Severnog Atlantika koja od 2004. kontinuirano beleže temperaturu, salinitet i brzinu struja. Ta opservaciona serija pokazuje slabljenje AMOC‑a na četiri različite geografske širine tokom poslednje dve decenije.
Zašto su ovo važni nalazi?
Nezavisni stručnjaci, uključujući Stefan Rahmstorfsa (Potsdam) i René van Westena (Utrecht), ocenjuju nalaze kao zabrinjavajuće i važan opservacioni signal. Utisak je da "pesimističniji" klimatski modeli, koji predviđaju snažnije slabljenje, možda bolje odražavaju realnost, a rizik prelaska tačke preokreta raste.
Alarmantno je i to što mnogi modeli još ne uključuju potpuni uticaj otapanja Grenlanda i pridruženog dotoka topljenice (meltwater), što dodatno smanjuje salinitet i može ubrzati slabljenje AMOC‑a.
Moguće posledice kolapsa
Ako bi AMOC doživeo kolaps (poslednji zabeleženi događaj pre otprilike 12.000 godina), posledice bi bile ozbiljne i široke: oštrije i hladnije zime u Evropi, ubrzani porast nivoa mora duž istočne obale SAD, i produžene suše u velikom delu Afrike i drugim regionima.
Šta dalje?
Podaci od 2004. nadalje i poboljšane analize ukazuju na to da je slabljenje već započelo i da trenutne projekcije možda daju previše optimističnu sliku. To povećava hitnost smanjivanja emisija stakleničkih gasova i unapređenja monitoring mreža (uključujući bolju integraciju efekata otapanja Grenlanda) kako bi se preciznije procenili rizici i vreme eventualnog preokreta sistema.
Izvori: dva nova naučna rada, uključujući studiju u Science Advances, analiza Univerziteta Majami i izjave nezavisnih istraživača.
Pomozite nam da budemo bolji.

























