Sažetak: Dvoje naučnika predložilo je kao teorijski eksperiment izgradnju velike brane preko Beringovog moreuza koja bi ograničila dotok slatke vode iz Pacifika u severni Atlantik i time potencijalno stabilizovala AMOC. Računarske simulacije ukazuju da bi zadržavanje veće slanosti u Atlantiku moglo očuvati protok, ali uspeh zavisi od trenutka izgradnje. Postoje značajni inženjerski, ekološki i geopolitički rizici, a Met Office ne podržava geo-inženjering kao primarni odgovor na klimatske promene.
Ogromna brana na Beringovom moreuzu: može li spasiti AMOC i ublažiti klimatske promene?

Rast nivoa mora nije jedina posledica klimatskih promena koja menja okean. Povišene temperature prete i ključnom okeanskom "arterijom" poznatom kao Atlantic Meridional Overturning Circulation (AMOC). Ovaj sistem prenosa vode šalje tople površinske vode prema severu i vraća hladnije, gustije vode prema jugu, čime snažno utiče na klimatske i vremenske obrasce širom sveta.
Ako se zagrevanje nastavi, naučnici strahuju da AMOC može znatno oslabiti ili čak kolabirati. Posledice bi bile dalekosežne: Evropa bi se suočila sa osetnim padom temperatura, tropski režimi padavina bi se poremetili, a istočna obala SAD bi mogla doživeti porast nivoa mora.
Radikalni predlog: brana preko Beringovog moreuza
Dvoje istraživača predložilo je kao teorijski eksperiment izgradnju velike brane preko Beringovog moreuza — prolaza između Aljaske i Sibira — kako bi se ograničio dotok slatke vode iz Pacifika kroz Arktik u Atlantik. Novo istraživanje objavljeno u časopisu Science Advances pokazuje da bi takav megaprojekat u teoriji mogao smanjiti priliv slatke vode u severni Atlantik i tako pomoći održavanju saliniteta koji podržava AMOC.
Autori studije, Jelle Soons (Univerzitet u Utrehtu) i Henk A. Dijkstra, koristeći računarske simulacije zaključili su da bi brana smanjila protok slatke vode i zadržala viši nivo slanosti u severnom Atlantiku, što bi povoljno uticalo na stabilnost sistema. Ideju dodatno podržava paleo-podatak da je AMOC bio jači pre oko tri miliona godina, u periodu kada je Beringov moreuz bio kopneni most.
Soons je za Financial Times rekao da je predlog pre svega 'proof of concept' i da bi izgradnja mogla predstavljati 'moguću meru u najgorem scenariju'.
Ključno pitanje: pravovremenost
Studija naglašava da efikasnost ovakvog zahvata zavisi od trenutka njegove realizacije. Ako bi se brana izgradila dok je AMOC još relativno snažan, mogla bi doprineti njegovom očuvanju. Međutim, postavljanje brane u trenutku kada je AMOC već znatno oslabljen može imati suprotan efekat i ubrzati kolaps, upozoravaju autori i komentatori.
Važno je istaći da su inženjerski, ekološki i geopolitički aspekti projekta izvan opsega rada autora. Potencijalni problemi uključuju tehničku izvodljivost gradnje brane duge preko 50 milja (~80 km), uticaj na migracione puteve morskog života, promenu pomorskih ruta i intenziviranje tenzija između SAD i Rusije.
Britanski Met Office je jasno naveo da se ne zalaže za geo-inženjerska rešenja kao primarni odgovor na klimatske promene, ističući da takve intervencije mogu imati nepredviđene posledice i da je prioritet smanjenje emisija i prilagođavanje.
Ideja brane preko Beringovog moreuza nije jedini radikalni inženjerski predlog za ublažavanje klimatskih rizika: primer je i predlog o zavesi ili barijeri dužoj od 60 milja (~100 km) oko ledenika Thwaites u Zapadnoj Antarktici, koja bi blokirala prodor toplih morskih voda.
Zaključak: Koncept brane preko Beringovog moreuza je intrigantan i pruža važne uvide o osećljivosti AMOC-a, ali ostaje experimentalna ideja sa velikim nepoznatim rizicima. Stručnjaci se slažu da smanjenje emisija i međunarodna saradnja ostaju najpouzdaniji putovi za ublažavanje klimatskih promena.
Pomozite nam da budemo bolji.




























