Rat u Iranu je izazvao globalni energetski šok koji podstiče zemlje u Aziji i Africi da povećaju korišćenje nuklearne energije ili ubrzaju planove za nove elektrane. Države sa reaktorima pokušavaju da izvuku više iz postojećih kapaciteta, dok afričke i azijske vlade razmatraju male modularne reaktore (SMR) i velike projekte uz ponude ruskih, kineskih, francuskih i američkih partnera. Stručnjaci upozoravaju na dug rok izgradnje, probleme sa otpadom i rizike proliferacije, te ističu da obnovljivi izvori ostaju ključni za dugoročnu energetsku sigurnost.
Energetski šok posle rata u Iranu pojačava nuklearne planove u Aziji i Africi

Rat u Iranu je izazvao globalni energetski šok koji tera države u Aziji i Africi da preispitaju svoje izvore energije: neke ubrzavaju proizvodnju iz postojećih nuklearnih kapaciteta, dok druge, do sada nenuklearne, intenzivnije razmatraju gradnju atomske energije kao dugoročnu zaštitu od šokova na tržištu fosilnih goriva.
Zašto se dogadjaji ubrzavaju
Poremećaji u plovidbenim rutama i poremećaji snabdevanja gasom i naftom povlače porast cena energije širom sveta. Azija je pogođena prva zbog velikog procenta bliskoistočne nafte i gasa koji ide na ta tržišta, a posledice se brzo osećaju i u Africi, Evropi i SAD.
Aktuelne mere i planovi
Azija
Države sa postojećim reaktorima nastoje da povećaju iskorišćenost i ubrzaju radove održavanja kako bi privremeno ublažile nestašice. Južna Koreja je, na primer, pojačala proizvodnju i planira restart više reaktora u narednim mesecima, a Tajvan razmatra ponovno pokretanje prethodno zaustavljenih blokova uz stroge kontrole bezbednosti. Japan se ponovo uključuje u međunarodnu nuklearnu saradnju i aktivnije razmatra ulogu nuklearne energije u energetskoj bezbednosti zemlje.
Južna Azija
Bangladeš očekuje dodatnu snagu iz ruskih reaktora koja bi mogla ublažiti deficite gasa već ovog leta, dok Vijetnam i Filipini takođe obnavljaju ili potpisuju sporazume o nuklearnoj tehnologiji i razmatraju projekte koji su decenijama bili na čekanju.
Afrika
U Africi raste interes za male modularne reaktore (SMR) kao skalabilno i potencijalno brže rešenje u poređenju sa velikim klasičnim centrima. Kenija, na primer, cilja komercijalni rad SMR-a do sredine 2030-ih, a više od 20 afričkih zemalja razmatra nuklearne programe. Veliki izvođači — Rusija, Kina, Francuska, SAD i Južna Koreja — intenziviraju ponude i partnerstva na kontinentu.
Prednosti i rizici
Prednosti: Nuklearna energija pruža niskougljeničnu, baznu električnu snagu koja može smanjiti zavisnost od uvezenih fosilnih goriva i ublažiti kratkoročne energetske šokove.
Rizici: Izgradnja nuklearnih kapaciteta zahteva godine ili decenije planiranja, značajna ulaganja i stroge sigurnosne standarde. Postoje opasnosti od radioaktivnog otpada, nezgoda, ranjivosti tokom sukoba i potencijalne veze sa širenjem nuklearnog oružja. Takođe, mnoge zemlje bi i dalje zavisile od uvoza obogaćenog uranijuma i tehnologije.
"Sve ove faktore treba merodavno proceniti: energetska bezbednost, troškovi, vreme gradnje i bezbednosni rizici", rekao je jedan stručnjak prateći razvoj događaja.
Uloga obnovljivih izvora
Stručnjaci podsećaju da je razvoj obnovljivih izvora — kao što su solar i vetar — ključan za dugoročnu sigurnost i fleksibilnost energetskog sistema. Dok nuklearna energija može biti deo rešenja za stabilnu baznu snagu, investicije u obnovljive i mrežnu otpornost ostaju prioritet zbog brzine implementacije i nižih operativnih rizika.
Zaključak
Energentski poremećaji prouzrokovani ratom u Iranu ubrzavaju političke i praktične pomake ka nuklearnoj energiji u Aziji i Africi. Međutim, svaka država mora da odmjeri dugoročne prednosti i rizike: troškove, vreme izgradnje, bezbednost i ulogu obnovljivih izvora u sveobuhvatnoj energetskoj strategiji.
Izvestili: dopisnici AP iz regiona i međunarodni saradnici. AP ostaje jedini odgovoran za sadržaj.
Pomozite nam da budemo bolji.


































