Narges Mohammadi, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2023, prema suprugu Taghiju Rahmaniju, privedena je u Mashhadu i zadobila teške povrede pri hapšenju. Trenutno je u zatvoru u Zanjanu, gde joj je, kako se tvrdi, uskraćeno premeštanje na specijalizovano lečenje. Njeno iskustvo iznutra daje joj poseban moralni autoritet, ali rascep u opoziciji i pojačana represija otežavaju mogućnost njenog pretvaranja u ujedinjujući simbol.
Može Li Narges Mohammadi Postati Simbol Ujedinjenja Iranske Opozicije? Suprug Tvrdi: 'Prebijena, Ali Nepokolebljiva'

Narges Mohammadi, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2023. i dugogodišnja boraćica za ljudska prava u Iranu, nalazi se u zatvoru — prema rečima njenog supruga Taghija Rahmanija, teško povređena prilikom hapšenja, ali politički nepokolebljiva.
U ekskluzivnom intervjuu iz egzila u Evropi, Rahmani navodi da je Mohammadi privedena u Mashhadu u mesecu Dey (oko januara) i da je tokom hapšenja zadobila više udaraca koji su joj naneli povrede grudnog koša, glave, tela i pluća. Trenutno je zadržana u zatvoru u Zanjanu, gde, prema njegovim rečima, zatvorski lekari preporučuju lečenje pod nadzorom njene lične lekarke, ali iransko Ministarstvo obaveštajne službe odbija transfer.
Stanje i zahtevi za lečenje
Rahmani ističe da, iako je Narges „duhovno i mentalno čvrsta“, fizički zahteva hitnu medicinsku negu. Napomenuo je da su povrede ozbiljne i da je njen pristup specijalističkoj zaštiti onemogućen zbog odbijanja transfera iz Zanjana.
Ko je Narges Mohammadi?
Mohammadi je trenirana inženjerka, kasnije novinarka i bivša potpredsednica Centra za odbranu ljudskih prava koji je osnovala Shirin Ebadi. Godinama se isticala u kampanjama protiv prisilnog nošenja hidžaba, protiv izolacije zatvorenika, zlostavljanja u zatvorima i protiv smrtne kazne. Nobelova nagrada dodatno je internacionalno osnažila njen glas.
Politički značaj i legitimitet
U trenutku pojačanih međunarodnih tenzija, ekonomskih problema i unutrašnjih represija, Mohammadi dobija drugačiju vrstu legitimnosti: ona je simbol otpornosti unutar sistema, a ne predstavnik dijaspore ili dinastije. Rahmani i brojni aktivisti smatraju da upravo to iskustvo iznutra daje njenom autoritetu posebnu težinu među nekim krugovima unutar Irana.
Podeljena opozicija
Aktivisti poput Maryam Shariatmadari objašnjavaju da iranska opozicija nije jedinstvena — postoje oni koji vide 1979. kao nacionalnu katastrofu i žele povratak pre-revolucionarnog uređenja, i oni koji su iznutra postali protivnici režima (reformisti, bivši revolucionari, grupe poput MEK). Reza Pahlavi i dalje ima prepoznatljiv glas u dijaspori i među nekim unutar zemlje, ali otvorena podrška Zapada može mu narušiti domaći kredibilitet.
„Rat služi kao izgovor za gušenje domaćih snaga“, rekao je Rahmani, ukazujući na ulogu IRGC-a u militarizaciji ulica i slabljenu civilnog društva.
Izazovi za masovnu mobilizaciju
Rahmani upozorava da ratne okolnosti i pojačana represija otežavaju organizovanje masovnih protesta. IRGC je, prema njegovim rečima, konsolidovao kontrolu i smanjio prostor za aktivizam civilnog društva, što otežava pojavu bilo kog jedinog lidera koji bi mogao ujediniti različite frakcije opozicije.
Značenje za međunarodnu javnost
Mohammadiin slučaj ostaje simbolički važan za međunarodne posmatrače i organizacije za ljudska prava. Njena situacija dodatno skreće pažnju na uslove političkih zatvorenika u Iranu i na zahteve za medicinskom i pravnom zaštitom političkih disidenata.
Zaključak
Nije jasno da li Mohammadi može postati jedinstveni simbol ujedinjene opozicije — to zavisi od opstanka i sposobnosti iranskih građanskih pokreta da izdrže represiju. Iz zatvora, prema Rahmaniju, ona i dalje veruje u mogućnost drugačije budućnosti za Iran.
Iranska misija pri Ujedinjenim nacijama nije odgovorila na zahtev za komentar do trenutka objavljivanja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























