Studija sa Univerziteta Kobe identifikovala je neuronski put koji povezuje bazalne ganglije i insularni korteks preko intralaminarnih talamičkih jezgara, a čija blokada kod miševa smanjuje intenzitet tic‑eva. Otkriće objašnjava moguću vezu između Touretteovog sindroma i OCD, kao i drugih komorbiditeta poput ADHD i ASD. Iako su rezultati obećavajući, potrebne su ljudske studije pre nego što se razviju klinički tretmani, uključujući manje invazivne metode kao što je ultrazvučna neuromodulacija.
Novo moždano otkriće objašnjava preklapanje Touretteovog sindroma i OCD — put između pokreta i emocija

Novo istraživanje tima sa Univerziteta Kobe otkriva specifičan neuronski put koji povezuje bazalne ganglije i insularni korteks preko intralaminarnih talamičkih jezgara. Ova veza može pomoći da se objasni zašto se Touretteov sindrom često javlja zajedno sa opsesivno‑kompulzivnim poremećajem (OCD) i drugim neuropsihijatrijskim stanjima.
Istraživači su koristili model miševa sa tic‑sličnim pokretima i kombinaciju tehnika praćenja neurona da mapiraju aktivnu vezu između glavnih regija za kontrolu pokreta i centara za obradu emocija. Zatim su ciljano blokirali vezu talamus–insularni korteks specifičnim preparatom i zabeležili značajno smanjenje intenziteta tic‑eva i pratećih moždanih signala.
„Verujemo da neuronski krug koji smo otkrili deluje kao most između regija mozga koje su se ranije smatrale nezavisnim,” kaže neurofiziolog Yoshihisa Tachibana sa Univerziteta Kobe.
Ključna zapažanja studije:
- Identifikovan je aktivan put od bazalnih ganglija do insularnog korteksa koji prolazi kroz intralaminarna talamička jezgra — relejne čvorove talamusa.
- Ciljana blokada te veze kod miševa dovela je do primetnog slabljenja tic‑eva i smanjenja odgovarajućih neuronskih signala.
- Ranija klinička i eksperimentalna zapažanja (npr. efekat štitnika za zube) ukazuju na ulogu insularnog korteksa u Touretteu i dopuštaju mogućnost modulacije tog puta radi smanjenja simptoma.
Autori ističu važne ograničenja: model zasnovan na glodarima obuhvata samo neke aspekte tic‑eva, jer životinje ne mogu prijaviti subjektivne premonitorne nagone koji kod ljudi prethode tic‑evima. Zbog toga rezultati treba tumačiti oprezno i potvrditi u eksperimentima na ljudima pre nego što se razmotre kliničke intervencije.
U kliničkoj praksi, duboka stimulacija mozga (DBS) talamusa već se koristi za teže oblike Touretteovog sindroma, ali mehanizmi uspeha nisu bili potpuno jasni. Nova studija daje anatomsku i funkcionalnu podlogu koja objašnjava zašto modulacija talamusa može delovati — i otvara put razvoju manje invazivnih metoda, poput ultrazvučne neuromodulacije.
Autori upozoravaju da su potrebne dalje studije na ljudima kako bi se potvrdila efikasnost i bezbednost bilo koje nove terapije zasnovane na ovom putu. Ipak, otkriće predstavlja značajan korak ka razumevanju kako abnormalne motoričke informacije mogu 'prodrijeti' u emocionalne centre mozga i doprinijeti kombinaciji motoričkih i psihijatrijskih simptoma.
Studija je objavljena u časopisu Cell Reports. Dalja istraživanja bi trebalo da utvrde da li ciljana neuromodulacija ovog talamo‑insularnog puta može postati terapijska opcija za pacijente sa Touretteovim sindromom i pratećim poremećajima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























