Ujgurska majka opisuje užase kineskih pritvorskih centara: "Moj sin je umro u mojim rukama"

Mihrigul Tursun, ujgurska majka koja danas živi u SAD, javno je ispričala potresno iskustvo pritvora u Kini u kojem, kako tvrdi, nije samo bila podvrgnuta mučenju i prisilnim ispitivanjima, već je i izgubila jedno od novorođenčadi. Njena ispovest baca novo svetlo na optužbe o masovnim pritvorima, verskoj represiji i zloupotrebama u regionu Xinjianga.

Njen put od aerodroma do pritvora

Prema Tursuninim tvrdnjama, tokom povratka iz Egipta u maju 2015. policajci su je na aerodromu u Pekingu razdvojili od trojki koje je doputovala da poseti porodicu. Navodi da su je satima ispitivali o boravku u inostranstvu, potom joj stavili crnu vreću preko glave, stavili lisice i prebacili je u pritvor u Xinjiangu.

Smrt deteta i zabrinjavajući postupci

Urumči (Urumqi) — Tursun tvrdi da su je nakratko pustili zbog bolesti jednog deteta i odveli u bolnicu, gde je zatekla sina i ćerku na različitim spratovima priključene na kiseonik. Sutradan su joj dali dokument na potpis sa natpisom 'smrtni list' za njenog novorođenog sina; lekari nisu objasnili okolnosti smrti, a porodica je, kako navodi, bila pod policijskim nadzorom kada je čuvala telo tri dana. Kao muslimani, želeli su versan ispraćaj, ali su vlasti, prema njenim rečima, to onemogućile.

Tortura, medicinski pregledi i uslovi u ćelijama

Tursun opisuje brutalna ispitivanja: psihološko zlostavljanje, brijanje glave i primenu elektrošokova do gubitka svesti. Navodi i sistematske medicinske preglede — uzimanje krvi i preglede organa — što je u medijskim i istraživačkim krugovima podstaklo optužbe o prisilnom uzimanju organa, optužbe koje Peking odbacuje. U jednoj ćeliji je, kako tvrdi, bilo preko 60 žena pod stalnim nadzorom, među kojima i mlade devojke koje su pretrpele fizičko i seksualno zlostavljanje.

FILE - In this Nov. 4, 2017 file photo, Uighur security personnel patrol near the Id Kah Mosque in Kashgar in western China's Xinjiang region. China's northwestern region of Xinjiang has revised legislation to allow the detention of suspected extremists in "education and training centers." The revisions come amid rising international concern over a harsh crackdown in Xinjiang that has led to as many as 1 million of China's Uyghurs and other Muslim minorities being held in internment camps.

'Nema ni jednog časa koji zaboravim,' kaže Tursun. 'Pokušavala sam da mu dam toplinu. Pokušavala sam da ga probudim.'

Bekstvo, svedočenje i novi početak u SAD

Posle intervencije egipatskih vlasti, Tursun i njena porodica su, kako tvrdi, napustili Kinu pod uslovom da neće govoriti o događajima. Godine 2018. ona je svedočila pred američkim Kongresom o svom iskustvu i kasnije dobila azil u SAD, gde danas živi sa preostalom decom. Ipak, kako sama kaže, traume i zdravstveni problemi i dalje utiču na njen svakodnevni život.

Reakcije i širi kontekst

Bivši američki izaslanik za versku slobodu Sam Brownback i drugi kritičari koriste ovakve ispovesti kao argumente protiv politike Pekinga prema manjinama u Xinjiangu. Peking kategorički negira optužbe i u saopštenjima ambasade navodi da u Kini postoji zakonska zaštita verskih sloboda i podvlači statistike o registrovanim vernicima i verskim objektima.

Zašto je ova priča važna

Tursunina ispovest osvetljava individualnu dimenziju šireg spora o ljudskim pravima u Kini. Bez obzira na političke implikacije, njena priča podseća na dugotrajne posledice traume, pitanje odgovornosti vlasti i težinu optužbi koje su predmet međunarodne pažnje.

Izvor: Tekst je zasnovan na izveštavanju i izjavama Mihrigul Tursun; originalni članak objavljen je u mediju koji je preneo njenu priču.