Nova studija, zasnovana na više od 25 godina podataka i 34 intenzivne ankete pomoću fotopasti, prikupila je preko 594 fotografije retkog psa sa kratkim ušima iz Bolivije i Perua. Istraživanja ukazuju na gustinu od ~15 jedinki/100 km², dnevnu aktivnost između 6:00 i 12:00 i preferenciju za uzvišene delove šume, što naglašava potrebu za zaštitom krošnje i efikasnim upravljanjem zaštićenih i autohtonih područja.
Nevjerovatne fotke „duhovitog psa“ iz Amazona otkrivaju novu istinu o retkom kanidu

Retki pas sa kratkim ušima, često nazivan „duhoviti pas“ ili „ghost dog“, zapravo je brojčano prisutniji i češće zapažen dublje u amazonskim šumama Bolivije i Perua nego što se ranije verovalo, pokazuje nova studija objavljena u časopisu Neotropical Biology and Conservation.
Šta su otkrili istraživači?
Tim je tokom više od 25 godina sistematizovao oko 500 zapisa i sproveo 34 intenzivne ankete pomoću fotopasti razmeštenih kroz šumske enklave u regionima Greater Madidi–Tambopata i Llanos de Moxos. Uz preko 594 verifikovane fotografije, ovo je najveća zbirka potvrđenih nalaza ove vrste u njenoj rasprostranjenosti.
Izgled i ponašanje
Fotografije otkrivaju tamno, gusto krzno koje varira od crnkasto-sive do rđasto-smeđe, veliku glavu sa veoma malim, zaobljenim ušima, kratke noge i dugačak, gust rep. Jedinstvena osobina su delimično plivajuće šape, što ovu vrstu izdvaja među kanidima amazonskih prašuma.
Podaci iz fotopasti sugerišu da je pas pretežno dnevno aktivan, sa vrhuncem aktivnosti u periodu od oko 6:00 do 12:00 časova. Izgleda da preferira uzvišene, unutrašnje delove šume, dalje od rečnih tokova, što je jedan od glavnih razloga njegove ranije retke vidljivosti za ljude.
Gustina i ekološki položaj
Istraživanje procenjuje gustinu populacije od približno 15 jedinki na 100 km² u ispitivanim područjima, što ukazuje da je ova vrsta u nekim staništima brojnija od velikih karnivora poput jaguara, ali ređa od srednje velikih predatora kao što su oceloti.
„Najveće iznenađenje je bilo to što su, uprkos gotovo mitskom statusu, psi sa kratkim ušima mnogo brojniji nego što smo pretpostavljali.“ — autori studije
Zaštita i upravljanje
Autori naglašavaju da očuvanje vrste zavisi od zaštite krošnje i očuvanja velikih, neporemećenih šumskih kompleksa. Kao ključne mere ističu stvaranje i efikasno upravljanje zaštićenim područjima u kombinaciji sa održivim upravljanjem teritorijama autohtonih naroda.
Studija je primer kako moderna tehnologija (intenzivna upotreba fotopasti i daljinsko osmatranje) može da pruži odlučujuće informacije o slabije poznatim vrstama i da usmeri konzervacione mere tamo gde su najpotrebnije.
Pomozite nam da budemo bolji.




























